Praktično da nema medija koji nije obavio vijest o smrti pape Franje. I kako to obično biva – o pokojnicima sve najljepše. Svi se odreda kao natječu tko će više dobroga reći o papi Franji. Neću ulaziti u tu vrstu priče, je li papa Franjo bio dobar ili nije. Jer kako kažu tko sam ja da mu sudim. Jednako kako je i papa Franjo rekao za pripadnike gay populacije.
No ima i onih koji se ne prave tako fini katolici i ne ustručavaju se kritički osvrnuti na lik i djelo Jorgea Maria Bergoglia ili nama daleko poznatijeg kao papu Franju. Razumljivo je bilo da će se pojaviti oni koji će ga više kritizirati nego hvaliti. Jer takvih uvijek ima. No, čini se kako većina građana, da ne kažem katolika, jer neki od njih sigurno nisu katolici i nema baš neko pozitivno mišljenje o papi Franji. Analizirajući što se piše po društvenim mrežama ne bi se reklo da papa Franjo ima malo kritičara. Kako se na društvenim mrežama može vidjeti reakcije su takve da se papi Franji baš i ne daju prolazne ocjene. Jedan od njih je, hajdemo reći očekivanih kritičara, Ivan Pernar, hrvatski političar, osnivač Živog zida, aktivist i bivši saborski zastupnik u 9. sazivu Hrvatskog sabora. Navikli smo da je Pernar po profesiji dežurni kritičar. Ali nije njegova kritika ta koja je kod mene izazvala pažnju. Puno je zanimljivija kritika „slučajnog prolaznika“ koji je ostavio komentar ispod Pernarove objave na njegovom Facebook profilu.
Pripisuju mu čak i herezu
Riječ je o izvjesnom Marijanu Vukušiću iz Splita koji do objave ovog teksta skupio blizu 1700 lajkova za komentar u kojem je kritizirao papu Franju. Toliki broj lajkova ispod jednog komentara nije baš uobičajen. Teško ih je zaraditi. Ali po svoj prilici gospodin Vukušić je osjetio bilo naroda i rekao je ono što veliki broj građana Hrvatske misli. Ako zavirite na njegov profil moći ćete vidjeti da je on doslovno čovjek od vjere. Moto mu je “Isus Krist je moja sudbina”. Što se ne može reći da je papu na zub uzeo netko tko s vjerom nije na “TI”
U svojoj kritici Vukušić kaže kako će papa Franjo biti upamćen po tome što je kao puno liberalniji zamijenio živućeg papu Ratzingera što baš nije praksa navodeći kako je papa Benedikt „dragovoljno“ abdicirao.
„Papa Franjo će biti upamćen i po tome što je bio papa u vrijeme terora i kršenja osnovnih ljudskih prava tokom one gripe. Pamtit ćemo da je tada stao uz režim, a ne u zaštitu svog naroda. Prvi je papa u povijesti koji je ukinuo svetu vodicu (što se ni za vremena kuge nije radilo), beskućnicima je dijelio cjepiva i uveo je ”green pass” u Vatikan tako da vrata Vatikana nisu bila otvorena svakome. Slagao se sa svakim podmuklim dekretom, stavljao je maske i tjerao druge da učine isto. Nije se izjasnio za medicinske i vjerske slobode i za pravilno liječenje bolesnika. Sve što je radio, išlo je na ruku globalistima, tiranima i transhumanistima“, rekao je Vukušić o papi Franji.
Zatim je dodao „Papu Franju ćemo također pamtiti po liberalizaciji crkve i po herezi. Za vrijeme njegovog pontifikata su se po Njemačkoj i ostalim zapadnim zemljama počeli pojavljivati nekakvi čudni svećenici (ala Uzinić) koji su preko cijelih crkvi postavljali zastave duginih boja. Pravi papa bi osudio tako nešto i zaprijetio bi tim heretičkim svećenicima ekskomunikacijom iz katoličke crkve.“
No tu Vukušić nije stao te je bio još odrješitiji, „Papa Franjo, da je bio onakav kakav treba biti, ekskomunicirao bi iz crkve i sve vladajuće političare koji u svojim državama zakonski podržavaju pobačaj, eutanaziju i rodnu ideologiju. Papa Franjo ne samo da ih nije ekskomunicirao nego je često posjećivao te političare i dotičnim antikršćanskim političarima su u katoličkim crkvama redovito ostavljana ”rezervirana” mjesta u prvim klupama“…
Vukušić je kritizirao i one koji hvale papu Franju rekavši im u brk kako ne govore istinu. „Vidimo da sada režimski mediji pričaju kako je papa Franjo bio zaštitnik malenih ljudi. Možda, ako se malenim ljudima smatraju George Soroš i Bill Gates. Ja nisam vidio nikakvu borbu za sirotinju i malog čovjeka, vidio sam samo herezu, pogodovanje antikršćanskim bogatim vladarima ovog svijeta te ekstremnu liberalizaciju katoličke crkve”, bio je izravan i nedvosmislen Vukušić.
Kritika iste vrste upućena je papi Franji i u primjerima Republike Hrvatske. Naveo je slučajeve gdje se Crkva pod vodstvom pape Franje ogriješila i kod Hrvata što je prokomentirao riječima: „Franjina crkva se ni u Hrvatskoj nije baš iskazala u borbi za malog čovjeka. Crkvenjaci nisu prozivali lopove zbog aferi ”plin za cent”, ”vjetroelektrane” ili ”Agrokor”. Nikad ništa nisu izrekli protiv vladajućih antikršćanskih političara koji podržavaju pobačaj i rodnu ideologiju. Nisu nijednom stali uz narod, ali se zato redovito slikaju uz lokalne načelnike koji ”svečano” otvaraju nekakvu fontanu ili zidić. Crkva je (kako globalno, tako i lokalno) stala čvrsto uz režim.”
Vukušić u svom komentari ističe bojazan da će i nakon pape Franje biti papa Franjo. Po njegovim navodima papa Franjo je za vrijeme svog pontifikata imenovao mnoštvo ekstremno liberalnih biskupa. Napisao je kako su vodeća mjesta u Crkvi zaposjeli Franjini kadrovi koji imaju sumnjive stavove i kako u budućnosti možemo očekivati samo dalju liberalizaciju Crkve. Vukušić očekuje ekspanziju hereze u redovima Crkve te se pribojava da će se negativni tokovi u Crkvi nastavljati još jačim i bržim tempom.
Možemo reći da Vukušić možda pretjeruje u svojoj kritici, ali kada ovakvu kritiku lajka veliki broj Facebook korisnika onda se s pravom treba zapitati je li Vukušić uopće bio ekstremno kritičan ili je samo pogodio u sridu.
Kritičara ima još
Zanimljiva je objava aktualnog saborskog zastupnika iz stranke Most Marina Miletića koji je poznat po tome što nema dlake na jeziku i što se ne libi reći ono što misli. Miletić je papu Franju komentirao na platformi X (bivši Twitter).
Miletić u svom tekstu u uvodu prvo objašnjava jesmo li kao katolici pozvani da kritiziramo papu. Miletić to ovako objašnjava: „Ja sam katolik. I nema katolika bez Pape niti Pape bez katolika. Pritom nikome ne oduzimam pravo da misli što god želi i vjeruje kako želi. Braća reformacijske baštine znaju koliko ih poštujem i ljubim. Ali, za nas katolike – biti katolik, a nijekati autoritet papinstva naprosto te isključuje iz zajedništva katolika. Sam sebe isključuješ. To ne znači da mi katolici, napose laici imamo obvezu “svete poslušnosti” prema Papi. Ne. Mi smo obvezni poslušnosti u dogmama, nepromjenjivim istinama Katoličke Crkve, u svemu onome što jedan Papa naviješta Ex Cathedra, s Petrove stolice. U svemu ostalome papa nije bezgrešan, čovjek od krvi i mesa, sa svim svojim manama i ranama.“
Dalje Miletić u svom tekstu ističe Franjino zauzimanje za eksperimentalno „bockanje“ u vrijeme „plandemije“ i prigovara mu na njegovom stavu vezano za migrante koje je papa Franjo podržavao, dok se sam Miletić u svom političkom angažmanu protivio masovnom prilivu migranata.
„Stavovi i mišljenja pape Franje na gore navedene teme (cijepljenje i migranti) nisu dogme Katoličke Crkve i nas katolike nisu obvezivale ni u čemu. Dakle, „bockanje“, ilegalni migranti i blaženi Stepinac. Tri sporne točke oko djelovanja Franje. Mi znamo da je Stepinac uz Isusa i da je veliki svetac. Papa je bio tu oprezan iako je o Stepincu govorio uvijek s velikim poštovanjem. Bio je suzdržan radi dva razloga: htio je dobre odnose s pravoslavnim susjedima i drugi jednako bitan: užasno su ga živcirali političari koji su nametljivo i izvan svih vjerskih i diplomatskih protokola Papi objašnjavali kako Stepinca treba proglasiti svetim. Papa koji je bio i svojeglav, svojevrsni mangup, prema svjedočanstvima ljudi Vatikana se šokirao kada su njemu hrvatski političari docirali. I to ga je baš udaljilo od samog proglašenja. Ovaj drugi vam je jednako snažan bio razlog kao i prvi, vjerujte mi“, bio je nedvosmislen Miletić.
Kakvog ćemo ga pamtiti
Kao što se iz gornjeg vidi ne misle svi o papi Franji onako kako nam mainstream mediji prenose. Ima onih koji otvoreno hoće reći ono što misle o nedavno preminulom papi. Miletić je jasno rekao da sve aktivnosti pape koje izlaze izvan crkvenih dogmi mogu biti podložne kritici. Tako da ne čudi što u javnom prostoru imamo tekstove i komentare onih koji papu vide u drugom svjetlu
Sjetimo se samog početka pontifikata pape Franje. Vrlo brzo stekao je simpatije vjernika i općenito naroda budući da je činio geste koje papa i crkveni velikodostojnici obično ne čine. Papa Franjo se predstavio svojom jednostavnošću ne krijući simpatije i naklonost prema običnom, malom, čovjeku.
Kritičari pape Franje reći će da je to bio samo populizam, jer ono što će kasnije papa raditi nije naišlo na odobravanje jednog broja vjernika. Iskreno se bojim velikog broja vjernika.
Bez ikakve sumnje papa je učinio puno dobroga. Bio je nedvosmisleno za život od začeća i protivio se pobačaju. Zauze je jasan stav protiv Woke kulture i kritizirao je rodnu ideologiju i nedvosmisleno je branio brak između muškarca i žene. Bio je kritičan prema raskalašenom životu biskupa i svećenika. Crkvu je vodio u pravcu da ista bude bliska običnom čovjeku… Puno toga mu se može priznati. Međutim, unatoč svemu bojim se da ga povijest neće zabilježiti kao jednog od najboljih papa. Ili možda griješim.
PeD | DOMOVINA
