Dugo je Aleksandar Vučić pokušavao balansirati između Istoka i Zapada, njegujući odnose i s Kremljom i s Bruxellesom, i uvjeravao javnost da Srbija hoda svojom neutralnom stazom. No, najnoviji diplomatski signali iz Rusije sugeriraju da je to razdoblje političkog laviranja došlo svom prirodnom kraju.
Sve je počelo naizgled bezazleno na proslavi Dana pobjede u Moskvi, Vučić je dočekan ne kao počasni gost, već gotovo protokolarno, bez uobičajenog ruskog entuzijazma. Uslijedilo je simbolično, ali znakovito: produženje ugovora o isporuci ruskog plina na svega četiri mjeseca, umjesto očekivane višegodišnje sigurnosti. No pravi udarac došao je u obliku izjave ruske obavještajne službe SVR, koja je eksplicitno optužila Srbiju za “zabijanje noža u leđa” zbog izvoza streljiva Ukrajini.
Da je klima nepovjerenja u usponu, potvrđuje i Vučićeva nedavna posjeta Ukrajini gdje je, na Samitu Ukrajina – Jugoistočna Europa, srdačno dočekan od strane Volodimira Zelenskog. Ukrajinski predsjednik nije skrivao zadovoljstvo, naglasivši kako mu je Vučić „potvrdio čvrstu podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine“. Izjava koja je sigurno odjeknula u ušima ruskih političkih struktura.
Što ako Moskva službeno zatvori vrata?
Ako bi Rusija i formalno okrenula leđa Srbiji, posljedice bi bile višeslojne. Prvo, Srbija bi izgubila jednog od ključnih političkih saveznika u Vijeću sigurnosti UN, gdje je Rusija do sada koristila pravo veta kako bi blokirala pokušaje međunarodnog priznanja Kosova. Bez te podrške, Beograd bi se našao u znatno slabijoj poziciji u pregovorima o statusu Kosova.
Drugo, energetska ovisnost o ruskom plinu i nafti mogla bi postati ozbiljna slabost. Iako Srbija ima povoljne aranžmane s Moskvom, oni su sada pod znakom pitanja. U slučaju prekida suradnje, Beograd bi morao hitno tražiti alternativne izvore, što bi moglo izazvati ekonomske i političke potrese.
Treće, simbolički gubitak „bratske“ Rusije mogao bi izazvati unutarnje političke turbulencije. Dio javnosti i političkog spektra u Srbiji i dalje gaji snažne proruske sentimente, a distanciranje od Moskve moglo bi izazvati otpor i polarizaciju.
Što se očekuje od Srbije?
Srbija se sada nalazi pred strateškom raskrsnicom. Hoće li pokušati obnoviti povjerenje Moskve ili će konačno napraviti odlučan zaokret prema Zapadu?
Povratak u rusku orbitu zahtijevao bi ozbiljne ustupke, od distanciranja od Ukrajine do prekida izvoza oružja. No, pitanje je bi li Moskva to uopće prihvatila kao iskrenu gestu ili bi ostala nepovjerljiva.
S druge strane, približavanje Zapadu moglo bi ubrzati eurointegracije, ali i otvoriti nova pitanja: hoće li EU i SAD Vučićev zaokret doživjeti kao taktički manevar ili kao stvarnu promjenu kursa? Povijest odnosa pokazuje da Zapad često traži više od simbolike. Zapad inzistira na konkretnim reformama, na usklađivanju vanjske politike i na rješavanju pitanja Kosova.
Vučić “nije izdao”, ali mu se ne vjeruje
Prozvani Aleksandar Vučić se oglasio i pravdao kako „nije izdao Rusiju“ i da je Srbija bila suzdržana u vezi s deklaracijom kojom se poziva na dodatne sankcije Moskvi. Istaknuo je da je ponosan na „samostalnu i nezavisnu politiku Srbije“ te da Ukrajina nije učinila ništa protiv Srbije, posebno naglasivši da Kosovo nije bilo pozvano na samit.
No, Zdravko Ponoš, lider opozicione stranke SRCE ima drukčije mišljenje od Vučića. On je ocijenio da „Moskva gubi strpljenje s Vučićem“ i da je politika balansiranja postala neodrživa. Upozorio je da Beograd riskira da mu nitko više ne vjeruje, ni u Moskvi, ni u Bruxellesu.
U sličnom tonu je bio i Boško Jakšić, vanjskopolitički komentator koji je Vučićevu diplomaciju nazvao „lelujavom“ i upozorio je da takva politika vodi Srbiju u izolaciju, jer ni Istok ni Zapad više ne vjeruju u njezinu dosljednost.
U ovoj situaciji Vučiću nisu išle ni u prilog izjave europski čelnika i zvaničnika. Tako je Tanja Fajon, ministrica vanjskih poslova Slovenije, pozdravila Vučićev dolazak na samit u Ukrajini i ocijenila to kao „snažnu potporu“ ukrajinskom vodstvu.
Iz europske komisije bili su kritični prema Vučiću. Izrazili su žaljenje zbog Vučićeva odlaska u Moskvu na Dan pobjede, poručivši mu da „Srbija mora pokazati vjerodostojnu posvećenost europskim vrijednostima“ i da odnosi s Rusijom ne mogu funkcionirati po principu business as usual.
Glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova premda nije imenovala Vučića nedvosmisleno je mislila na njega rekavši da Rusija „gubi strpljenje s onima koji je zovu bratom, a iza leđa joj rade o glavi“, aludirajući na izvoz srpske municije Ukrajini.
Ove izjave dodatno potvrđuju da se Srbija nalazi u vrlo osjetljivoj poziciji. Vučić pokušava zadržati balans, ali reakcije s obje strane ukazuju da je povjerenje ozbiljno narušeno.
Balansiranje na žici je završeno
Vučićev politički kompas više ne može pokazivati i Istok i Zapad istovremeno. Ako je Moskva doista zatvorila vrata, Beograd mora odlučiti hoće li kucati ponovno ili potražiti novi ulaz u europsku kuću. No jedno je sigurno: era balansiranja na žici završava, a pad bi mogao biti bolan.
PeD | DOMOVINA
