Hamburg, njemački grad u koji se lako zaljubiti

Kako se zna reći, skitam i snimam. Nije baš da često prakticiram ovaj hobi, ali evo imam jednu priču iz tog fazona koju ću predstaviti ovdje. Posjetio sam njemački grad Hamburg. Puno toga sam vidio, isto toliko poslikao i te dojmove želim podijelit sa svima koji su zainteresirani.  Riječ je o putopisnoj reportaži koju želim pdijeliti s čitateljma našeg portala.

Mi koji živimo podaleko od Hamburga ne znamo baš puno o tom gradu. Ovaj tekst će biti prilika da ga predstavim čitateljima, onima koji o Hamburgu žele saznati nešto više. Ako koga zanima, ako pak ne, uvijek možete preći na neki drugi sadržaj na ovom portalu.

Veliki grad na sjeveru Njemačke

No, o Hamburgu se ponešto ipak zna. A zna se da je on drugi najveći grad u Njemačkoj, odmah nakon Berlina. Iako je Njemačka mnogoljudna zemlja Nijemci nemaju baš razvijenu kulturu izgradnje megapolisa, kao što su Pariz u Francuskoj, London u Engleskoj ili Tokio u Japanu koji ima čak 37 milijuna stanovnika. Berlin ima manje oko 3,7 milijuna stanovnika, a Hamburg kao drugi grad po broju stanovnika u Njemačkoj jedva da ima 1,8 milijuna stanovnika. Odmah treba reći da taj broj stanovnika ne čini Hamburg malim gradom, dapače, Hamburg je veliki grad. Zanimljivo je reći za Hamburg da taj grad ima značajne dnevne migracije stanovništva. Uglavnom se tu osim turista radi o radnom stanovništvu iz okolnih mjesta koje ima zaposlenje u Hamburgu. Tako da se broj ljudi u gradu zna udvostručiti u odnosu na službeni broj stanovnika koji ima stalno prebivalište u tom lučkom gradu.

Ono što se još općenito zna o Hamburgu je podatak da se grad nalazi na sjeveru Njemačke i da leži na rijeci Elbi koja se nakon stotinjak kilometara od Hamburga ulijeva u Sjeverno more.

Hamburg je možda najpoznatiji po svojoj ogromnoj luci. Veću luku na kontinentu ima samo Rotterdam.

Grad država

Hamburg u Njemačkoj ima status države. Obično se za Hamburg kaže da je slobodni hanzeatski grad (Freie und Hansestadt Hamburg). Mnogi će se pitati što znači ovo „hanzeatski“… Pa evo objašnjenja. Riječ hanzeatski dolazi od Hanze, trgovačkog saveza koji je u srednjem vijeku povezivao njemačke i sjevernoeuropske gradove. Gradovi članovi Hanze imali su posebne privilegije, vlastite zakone i često su djelovali gotovo kao mali gradovi-države.

Kad se kaže da je Hamburg slobodni hanzeatski grad, to znači da je slobodan grad koji je imao visok stupanj autonomije, izravno podređen caru Svetog Rimskog Carstva, a ne lokalnim knezovima. Kao Hanzeatski grad Hamburg je bio član Hanzeatske lige, što mu je donijelo trgovačku moć i međunarodni utjecaj. No, danas je to više počasni naziv, ali i podsjetnik na bogatu trgovačku povijest Hamburga.

Ono što se možda manje zna o Hamburgu je podatak da je Hamburgu sjedište više od 90 konzulata, što Hamburg postavlja na drugo mjesto u svijetu, odmah poslije New Yorka. Hrvatski konzulat nalazi se u najelitnijem dijelu Hamburga i nisam propustio prigodu da ga fotografiram.

Poznato je da Hamburg ima mnoštvo plovnih kanala i rječica koji su premošteni brojnim mostovima. Ali manje se zna da Hamburg ima više mostova nego Venecija, Amsterdam i London zajedno. Sa više od 2500 mostova Hamburg je prvi u Europi.

Multikulturalnost na svim stranama

Hamburg je izrazito otvoren grad, multikulturalan i moderan. U Hamburgu živi 15 % građana koji imaju putovnice drugih zemalja. Na ulicama se mogu čuti i vidjeti nacionalne različitosti koje se u Hamburgu stapaju i djeluju kao da ovo mješovito stanovništvo oduvijek živi ovako izmiješano. U jednoj ulici možeš čuti turski, arapski, engleski i njemački, a bogme i jezici naroda s područja Balkana nisu rijetkost. Isto je i sa rasama. Osim domaćih Nijemaca koji su izrazito bijele puti mnoštvo je Kineza, Arapa i afričkog tamnoputog stanovništva. Smatra se da u Hamburgu ima više od 35.000 ljudi afričkog porijekla.

Većina ih je integrirana u njemačko društvo i uglavnom u komunikaciji koriste njemački jezik budući da su mnogi od njih već druga ili treća generacija afričkog stanovništva koja se nastanila u Hamburgu. Najviše ih je iz Gane i drugih dijelova zapadne Afrike.

Grad s mnoštvom zelenila

Iako sam posjetio brojne europske gradove ni jedan me se grad nije tako dojmio kao Hamburg kada je u pitanju kultura sadnje drveća, izgradnja parkova i općenito ozelenjivanje gradskih površina. Stječe se dojam da je u Hamburgu posađeno drvo na svakom mogućem mjesto gdje se drvo moglo posaditi. Ako nije drvo u pitanju onda su to ukrasni grmovi, cvijeće i zelenilo svih vrsta. Primijetio sam da je grad „pomalo neuredan“, jer su zelene površine „neprimjereno“ zapuštene s nepokošenom travom. Na moju primjedbu sam informiran, da nije riječ o neurednosti nego se radi o svijesti i kulturi držanja travnjaka u što prirodnijem stanju. Nešto viša trava je dom za brojne insekte i raznorazna živa bića koja u travi nalaze svoje mjesto za život i opstanak. Pa eto gradska uprava Hamburga misli i na njih. Mi na Balkanu imamo oprečnu drukčiju kulturu i jasno je da ne marimo baš za živi svijet koji nas okružuje. Nama je samo važno da travnjak izgleda kao golf teren i svi sretni.

Jezera i vodenih površina kao u bajci

Drugi kuriozitet su brojne vodene površine. Jezera i jezerca, vodeni parkovi i život uz njih. Osim što su sve vodene površine besprijekorno uređene prosto zastaje dah kada se vidi ogroman utjecaj ljudske ruke koja je doprinijela bajkovitom okružju. Od mnoštva brižno zasađenog drveća koje daje besprijekoran hlad, preko ukrasnih i cvjetnih grmova do raznolikog cvijeća naprosto krase brojne parkovske prostore. Da je riječ o drukčijoj kulturi življenja i odnosa prema prirodi vidi se po brojnim ptičjim vrstama koje se brćkaju u vodama Hamburga i gdje se zamjećuje neka vrsta suživota s građanima ovog prekrasnog grada. Naime, sve ptice, od labudova, pataka, gusaka, galebova, preko golubova pa sve do vrana djeluju kao izrazito pripitomljene vrste. Ne boje se ljudi i zajedno s ljudima dijele životni prostor. Nitko ih ne dira. Razumijem za patke i guske, ali kada se vrane, iako divlje, ponašaju kao domaće životinje onda je valjda jasno kako nije riječ o cirkuskim, pripitomljenim, životinjama nego je jasno da se tu radi o kulturi tamošnjeg stanovništva i njegovom odnosu prema prirodi i svim bićima s kojima dijele životnu zajednicu.

Toliko vode i toliko zelenila… Ne znam kako su se riješili komaraca, ali u Hamburgu nisam vidio ni jednog. Zvuči nestvarno, ali je činjenica.

Gotovo savršen gradski prijevoz

Ulice Hamburga su široke, biciklističke i pješačke staze su svuda, a gradski prijevoz funkcionira besprijekorno. Istina i u Hamburgu nije jednostavno naći parking mjesto, ali živjeti u Hamburgu bez automobila više je nego jednostavno. Brojni oblici gradskog prijevoza s vlakovima koji prometuju svake 3 minute jednostavno vas prevoze od polazišne do odredišne postaje.

Nisam siguran da sam se snašao u svim tim njihovim nazivima i kategorijama sistema gradskog prijevoza, ali se uglavnom koriste izrazi: Stadtbahn, Straßenbahn, Hochbahn, S-Bahn i svakako najpopularniji U-Bahn koji u Hamburgu nije klasična podzemna željeznica iako ima dosta elemenata koji ga određuju kao podzemnu željeznicu.

Remek djelo arhitekture i simbol Hamburga

A sada nešto o turističkim znamenitostima koje vrijedi posjetiti. Naravno, moje putešestvije po Hamburgu trajalo je svega 4 dana tako da sam obišao samo dio turističkih znamenitosti i naravno nisam stigao sve posjetiti, jer za obići cijeli grad treba puno više od 4 dana.

Elbphilharmonie, moderna koncertna dvorana s pogledom na luku i grad, arhitektonski je simbol novog Hamburga.

Elbphilharmonie nije samo koncertna dvorana, to je arhitektonska ikona koja lebdi iznad stare luke poput valova od stakla.

Ispod njene futurističke kupole krije se prava turistička meka. Da biste došli do vidikovca na vrhu, prvo se provozate najdužim pokretnim stepenicama u Europi, 82 metra zakrivljenog sjaja koji vas vodi poput ulaza u neki svijet budućnosti. Vožnja traje gotovo tri minute i završava na Plazi, panoramskoj terasi s koje puca pogled na hamburšku luku, krovove Speicherstadta i nepregledne brodske linije na Elbi. Lokacija je uvijek puna turista, no to joj ne oduzima čar: naprotiv, čini ju živom, pulsirajućom i neizostavnim dijelom doživljaja Hamburga.

Jezero u centru grada

Drugo što bih izdvojio svakako je Alster, umjetno jezero u središtu grada, okruženo parkovima i šetnicama. U samom srcu Hamburga, tik uz gradske avenije i trgovine, prostire se jezero Alster koje zapravo nije prirodno, već je nastalo pregrađivanjem istoimene rijeke još u srednjem vijeku. Podijeljeno je na dvije cjeline: Binnenalster (Unutarnje jezero), manje i urbanije, i Außenalster (Vanjsko jezero), veće i okruženo parkovima, vilama i šetnicama.

Šetnja uz Alster je poput predaha od gradske vreve, mirna voda, labudovi koji klize površinom i jedrilice koje se ljuljuškaju na povjetarcu stvaraju prizor koji više podsjeća na razglednicu nekog turističkog grada s juga Europe nego na središte jednog velikog grada na sjeveru kontinenta. Ljudi ovdje trče, sjede na klupama, piju kavu uz obalu, kao da je Alster dnevna soba cijelog grada.

Naravno iskoristio sam prigodu odsjesti u istoimenom i nadasve popularnom restoranu na obali jezera. U restoran koji ima ogromnu terasu ne može se ući tek tako. Na ulazu osoblje restorana pita koliko mjesta trebate i ako ga ima upućuje vas za stol gdje se može smjestiti. Ako mjesta nema onda vas ljubazno vrate da ne stvarate gužvu i da ne ometate goste koji su već zaposjeli busiju. Ne znam da sam gdje kod nas vidio takav način ophođenja s gostima. Kod nas svugdje možete ući, pa ako nema mjesta samo izađemo, ako se već ne odlučimo naguziti uz šanka bez obzira što time stvaramo gužvu. I da, sigurno vas zanimaju cijene. Reći ću samo da im je krigla piva (0,5) 6,2 eura. Ostale cijene ne moram ni spominjati. Za naše prilike prilično skupo. Doduše i lokacija diktira cijene.

Remek djelo neorenesansne arhitekture

U samom središtu Hamburga, na trgu Rathausmarkt, uzdiže se gradska vijećnica, zgrada koja odmah privlači pogled svojom raskošnom fasadom i visokim tornjem. Izgrađena krajem 19. stoljeća, nakon što je prethodna vijećnica stradala u velikom požaru 1842., ova građevina danas simbolizira političku i povijesnu težinu grada. Fasada u neorenesansnom stilu ukrašena je kipovima careva i detaljima koji pričaju priču o hamburškoj samostalnosti i ponosu.

Unutra se nalazi više od 600 prostorija, uključujući dvorane za sjednice Senata i Parlamenta. Već sam pogled izvana bio je dovoljan da me impresionira, sklad proporcija, detalji na pročelju i toranj visok 112 metara čine ovu zgradu pravim arhitektonskim remek-djelom. Hamburg se ovdje pokazuje kao grad koji zna spojiti moć, povijest i estetiku u jednom pogledu.

Dragulj hamburške inženjerske povijesti

Jedan od najzanimljivijih tehničkih detalja mog posjeta bio je Stari tunel ispod Elbe (Alter Elbtunnel), otvoren davne 1911. godine. Dug 426 metara i smješten 24 metra ispod površine rijeke, ovaj tunel povezuje sjevernu obalu kod Landungsbrückena s južnim dijelom luke. U svoje vrijeme bio je pravo čudo. Prvi je riječni tunel na europskom kontinentu, izgrađen kako bi radnici lakše dolazili do brodogradilišta i skladišta na drugoj strani.

Danas se koristi uglavnom za pješake i bicikliste, a spuštanje u njega starim liftovima i šetnja kroz keramički obložene cijevi prava je vremenska kapsula. Fotografije koje sam snimio ne mogu do kraja prenijeti dojam, ali vjerujem da će barem približiti atmosferu ovog neobičnog mjesta.

Div s kojeg se vidi cijeli grad

Moram svakako spomenuti Heinrich-Hertz-Turm — TV toranj. Nalazi se u središtu Hamburga, iznad krošnji parka Planten un Blomen i sajamskih hala. Toranj dominira gradskom siluetom poput tihe straže. Visok gotovo 280 metara, vidljiv je iz gotovo svakog dijela grada i često služi kao orijentir, čak i onima koji prvi put kroče u Hamburg. Nekada je u njemu radio restoran s panoramskim pogledom i platformom za posjetitelje, no zatvoreni su još 2001. godine zbog sanacije azbesta i novih sigurnosnih propisa. Danas toranj više nije turistička atrakcija, ali njegova prisutnost ostaje snažan podsjetnik na neko drugo doba i kao simbol tehničkog napretka. Iako više ne prima goste, toranj i dalje emitira radio i TV signal, tiho obavljajući svoju zadaću visoko iznad gradske vreve.

Park iz bajke

Najpoznatiji gradski park u Hamburgu je Planten un Blomen. To je prava gradska oaza koja se proteže između Alstera i četvrti St. Pauli. Poput je  prostrane zelene pozornice usred Hamburga, mjesto gdje se grad odmara od sebe samog.

Šetajući njegovim stazama, među cvjetnim alejama, mirisima lavande i ruža, dolazi se do jezerca iz kojeg predvečer izbijaju vodoskoci, obasjani šarenim svjetlima, sinkronizirani s glazbom, kao da plešu pred publikom koja sjedi na dekama i tiho uživa. Djeca se igraju na raznolikim igralištima, parovi šeću kroz japanski vrt u potrazi za trenucima tišine, a mnogi donose dekice i „divane“ pod vedrim nebom. Ovaj park nije samo estetski lijep, on ima dušu koja pripada svim generacijama i svakom jeziku kojim se u njemu govori. Meni je ostao u sjećanju kao jedno od onih mjesta gdje bi čovjek mogao provesti cijeli dan, a da ni ne primijeti da je sunce zašlo.

Razlika u vremenu je očita

Gledao sam tu predstavu sa vodoskocima koji plešu u ritmu glazbe. Dojmilo mi se. Međutim, jednako će mi u sjećanju ostati jedna druga stvar koja mi je bila također upečatljiva. Kraj lipnja je možda najljepše vrijeme za posjetiti Hamburg. Raspon godišnjih prosječnih temperatura kreće se od 0 stupnjeva Celzijusa koliko je u zimskim mjesecima pa do +17 stupnjeva Celzijusa koliko se u prosjeku mjeri ljeti. Prilično hladna klima, barem za nas južnjake. Bilježio je Hamburg i +37 stupnjeva Celzijusa u ljeto 1992. godine. Bude i snijega s mrazevima, ali blizina Sjevernog mora diktira klimu u Hamburgu. U ovo lipanjsko vrijeme kada se pojavi sunce zna biti i vruće, ali čim sunce zađe iza oblaka odjednom postaje hladno. Barem nama koji dolazimo iz toplijih krajeva. No po domicilnom stanovništvu ta hladnoća se uopće ne primjećuje. Dok sam u predvečernjim satima, pristojno odjeven s trenericom zakopčanom do grla, dobro osjetio hladnoću istovremeno sam se čudio mladićima i djevojkama iz Hamburga koji su oskudno odjeveni u šorceve i majice na bretele, sjedeći na goloj, hladnoj, zemlji uživali u čarima njihovog kasnog proljeća i početka ljeta. Otprilike kako je kod nas u veljači ili ožujku tako je u Hamburgu tijekom mjeseca lipnja. Samo što nama u veljači i ožujku zna biti hladno stanovnici sjeverne Njemačke uživaju u mizernim zrakama sunca kao da imaju naše lipanjsko vrijeme. Jednostavno osjet hladnoće nas i njih je toliko različit da se to mora primijetiti.

I kad smo već kod klime i vremena da napomenem da se u lipnju u Hamburgu smrkava tek u 23 sata. Da se uočiti, jer nismo baš navikli.

Bunker iz 2. sv. rata

Usred gradskog tkiva, tik uz stadion St. Pauli, uzdiže se golemi betonski kolos poznat kao Bunker St. Pauli. Nekad protuavionski bunker iz Drugog svjetskog rata, danas je pretvoren u mjesto koje prkosi svojoj mračnoj prošlosti. Popeo sam se do samog vrha, desetci metara betona pod nogama, a iznad mene gradski horizont u svim smjerovima. Na ratno betonsko zdanje dograđeno je dodatnih 5 katova na kojima su smješteni restorani, hoteli, kafići, muzejski prostor. Krov bunkera je danas prekriven zelenilom, s vrtovima, stazama i pogledom od kojeg zastane dah.

Nema lifta, osim za invalide, a sa vrha se prostire pogled na Hamburg, sve dok pogled seže. Jasno se vidi i stadion St. Paulia koji je odmah ispod bunkera. Sve u svemu turistička atrakcija koju vrijedi posjetiti ako dolazite u Hamburg.

Na slikama ispod bunker St. Pauli i pogled na stadion istoimenog nogometnog kluba čiji se travnjak upravo renovira.

Europa Passage, trgovački brod usidren u srcu grada

Posjetiti Hamburg a ne „prošunjati“ modernim shoping centrom „Europa Passage“ za koji kažu da je koštao blizu milijardu eura, značilo bi kao da nisi bio u Hamburgu. Barem se to odnosi na naše ljepše polovice, koje su u ovom shoping carstvu došle na svoje.

Kad zakoračiš u Europa Passage, osjetiš da nisi u običnom shoping centru. Arhitektonski podsjeća na luksuzni brod: pet etaža trgovina, restorana i galerija proteže se duž 160 metara, a stakleni krov propušta prirodno svjetlo koje prostor čini prozračnim i elegantnim. Otvorena 2006. godine, ova moderna građevina nudi više od 120 trgovina, od poznatih modnih brendova do specijaliziranih butika, knjižara i tehnoloških dućana.

No, Europa Passage nije samo mjesto za kupovinu. U njenim hodnicima često se održavaju izložbe, koncerti i kulturni događaji, a na gornjoj etaži nalazi se i FoodSky, prostrani gastronomski kutak s raznolikom ponudom jela iz cijelog svijeta. Posebno je praktična i zbog svoje lokacije: nalazi se tik uz gradski prijevoz, a ispod nje je garaža s više od 700 parkirnih mjesta.

Iako je u potpunosti moderna, Europa Passage se skladno uklapa u povijesnu jezgru Hamburga, povezujući trgovačku vrevu s pogledom na jezero i gradske fasade.

A cijene? Neočekivano povoljne. Ima naravno jako skupih stvari, jer su tu butici renomiranih svjetski modnih brendova. Ali se može naći mnoštvo sasvim pristojne i moderne garderobe po vrlo pristupačnim cijenama. Definitivno, kvalitetnije se može odjenuti za manje novca nego u našim shoping centrima. Ponuda je da čovjeka glava zaboli. Ne zna čovjek što bi odabrao, a što je najvažnije robe svih vrsta ima za svačiji džep.

Hamburg ima mnoštvo velikih shoping centara. Jedan od najvećih je i Hamburger Meile. Dugačka shoping ulica s preko 600 metara dužine ima više od 150 trgovina raznih modnih brendova, tehnike, drogerija, restorana i kafića. Nisam ju stigao posjetiti, ali sam dobrih nekoliko sati proveo u velikom trgovačkom i lifestyle zdanju Westfieldu Hamburg-Überseequartier.

Još jedan shoping centar iz snova

Westfield se nalazi usred moderne četvrti HafenCity, u dijelu grada koji još uvijek raste.

Unutra je čitav svijet poznatih brendova, kafića, kina i restorana, sve umotano u prostrani interijer koji podsjeća više na aerodrom nego na shoping centar. Prošao sam s ekipom kroz veći dio zdanja, barem tako mislim. Osobno više iz znatiželjan nego iz potrebe, ali se ostatak mog društva dobrano počastio modnim detaljima, od garderobe do parfema. Za Westfield se može reći da nije samo prostor za potrošnju, već pravi arhitektonski znak da se Hamburg, grad ciglenih skladišta, uspješno kreće i kroz 21. stoljeće.

Ulica gdje je zabranjeno snimanje

Hamburg ima još mnoštvo znamenitost koje svakako vrijedi obići. No kako nisam imao previše vremena, a vrijeme kao da je letjelo nisam se htio vratiti kući a da ne posjetim čuveni Reeperbahn.

Kad padne noć nad Hamburgom, grad ne spava, on pulsira. A nigdje to nije očitije nego na Reeperbahnu, slavnoj „najgrješnijoj milji svijeta” u četvrti St. Pauli. Ulična svjetla, neonski natpisi, glazba iz klubova i šapat povijesti miješaju se u atmosferu koja je istovremeno i uzbudljiva i pomalo nostalgična. Nekad crvena četvrt za mornare, danas je to mjesto gdje se susreću kazališta, barovi, kabarei, glazbeni klubovi i galerije. Prošetao sam tom ulicom u večernjim satima, među turistima, lokalnim boemima i glazbenicima u usponu. Iako nisam tražio zabavu, pronašao sam priču — o gradu koji zna kako živjeti punim plućima, čak i kad se svjetla priguše.

Na kraju večeri, domaćin me proveo i kroz Herbertstraße, kratku ulicu u St. Pauliju u koju žene ne smiju ulaziti. S obje strane ulaza stoje barijere, a unutar ulice nema fotografiranja. To je jedino mjesto u Hamburgu odakle nemam nijednu sliku. Kroz izloge se mogu vidjeti žene koje tu rade, a cijela atmosfera djeluje kao nešto iz drugog svijeta. Nisam se zadržavao, valjda to u ovim godinama ne treba naglašavati, ali eto za svaki slučaj… Samo sam prošao, bacio pogled koliko sam u hodu uspio i nastavio dalje. I to je dio Hamburga, onakav kakav jest.

Grad tornjeva

Dok sam šetao Hamburgom, nisam mogao ne primijetiti koliko crkvenih tornjeva para gradsko nebo. Gotovo iz svakog dijela grada vidi se poneki, visoki, vitki, povijesni crkveni toranj. Grad ima više od 300 bogomolja, a među njima se posebno ističu pet glavnih evangeličko-luteranskih crkava. Svaka od njih ima svoju priču, ali zajedno čine duhovnu i arhitektonsku okosnicu grada. Ušao sam u crkvu sv. Petra, najstariju u Hamburgu, čiji korijeni sežu u 12. stoljeće. Iako nisam znao mnogo o njenoj povijesti, osjetio sam tišinu i dostojanstvo prostora. Danas većina tih crkava pripada evangeličko-luteranskoj zajednici, koja je i dalje najzastupljenija u gradu, iako više od polovice stanovnika Hamburga danas nije religiozno. Ipak, crkve ostaju važan dio identiteta grada, ne samo kao mjesta vjere, već i kao svjedoci povijesti, umjetnosti i svakodnevnog života. Nadam se da će moj idući posjet Hamburgu dati mi više vremena da se bolje upoznam sa sakralnim objektima i arhitekturom koja uistinu plijeni.

Grad u kojeg se lako zaljubiti

Hamburg je grad koji ne otkriva sve na prvi pogled. Ima luke i trgovačke četvrti, zvona crkava i šapat prošlosti, moderne fasade i skrivene ulice. Tijekom svog boravka obišao sam znamenitosti koje pričaju priču o povijesti, kulturi, svakodnevnici i zabavi. Neke lokacije su bile mirne i tihe, druge glasne i žive, ali svaka je nosila svoj ritam i boju. Možda nisam stigao vidjeti sve što grad nudi, ali ono što sam doživio bilo je dovoljno da shvatim zašto se o Hamburgu govori s poštovanjem. To je grad koji se ne pokazuje u cijelosti , treba mu prići korak po korak, pogled po pogled. A kad ti jednom uđe pod kožu, ostaješ mu dužan još jedan dolazak.

Perica DUJMENOVIĆ