Ovih dana Toplane Sarajevo raspisale su tender vrijedan 344.000 KM za istraživanje termalnih voda na lokalitetu Lužani u Ilidži, s ciljem korištenja geotermalne energije u sistemu daljinskog grijanja. Planirana je bušotina dubine 170 metara (IBS-6), u blizini postojeće bušotine koja već opslužuje hotele i Termalnu rivijeru. Termalne vode na Ilidži poznate su i korištene stoljećima, a dosadašnja istraživanja potvrđuju visoku temperaturu (57–58°C), veliki kapacitet samoizliva i mineralizaciju pogodnu za toplifikaciju.
Toplane Sarajevo upravljaju s četiri kotlovnice koje griju oko 1.805 stanova i 137 poslovnih prostora. Ako istraživanja potvrde očekivanja, geotermalna voda mogla bi zamijeniti prirodni gas u tri kotlovnice, osiguravajući stabilan i obnovljiv izvor energije, neovisan o globalnim cijenama. Time bi Ilidža postala jedno od rijetkih mjesta u BiH gdje se geotermalna energija direktno koristi za grijanje.
Dok Toplane Sarajevo ulažu stotine tisuća maraka u istraživanje termalnih voda na Ilidži, s ciljem da geotermalnu energiju uključe u sistem daljinskog grijanja, u Domaljevcu u Županiji Posavskoj već decenijama stoji neiskorištena bušotina s vodom temperature 85°C. Ilidža računa na resurs od 58°C, dok Domaljevac ima daleko snažniji prirodni potencijal, ali ga lokalna i županijska vlast ostavljaju neiskorištenim.
Lokalni mediji i društvene mreže masovno su pisale o događaju od prije nekih mjesec dana kada je iz jedne bušotine u Domaljevcu izbio je gejzir tople vode, šiknuvši nekoliko desetaka metara u vis. Voda i dalje izlazi pod tlakom, a općina tek razmišlja kako zatvoriti bušotinu. Pregovori s jednom mađarskom tvrtkom spominju se, ali bez poznatih konkretnih rezultata. Javnost nema jasne informacije, a dojam je da volje i vizije nema.
Još osamdesetih godina prošlog stoljeća geotermalna voda u Domaljevcu koristila se za staklenike u kojima se proizvodilo povrće, kasnije cvijeće. Projekti su propali, staklenici devastirani, a lokacija napuštena. Od tada, resurs stoji neiskorišten, iako bi mogao biti temelj lokalnog razvoja i energetske neovisnosti.
U vremenu kada cijene energenata rastu i kada se traže obnovljivi izvori, ponašanje lokalnih i županijskih vlasti u Posavini je nedopustivo. Dok Ilidža gradi budućnost na vodi od 58°C, Domaljevac sjedi na 85°C i ništa ne poduzima. To nije samo propuštena prilika, nego i ozbiljan propust u upravljanju javnim dobrom.
U vremenu kada energija postaje najdragocjeniji resurs i kada svjedočimo intenzivnim ratovima za energiju, nedopustivo je da lokalne vlasti ostaju pasivne. Dok je sav fokus svjetske javnosti usmjeren na probleme skupe energije, Domaljevac i Županija Posavska leže na prirodnom blagu koje ostaje apsolutno neiskorišteno.
Domaljevac leži na prirodnom blagu, besplatnoj toplinskoj energiji koja čeka da bude iskorištena. Potrebna je politička volja, strateško planiranje i ulaganje. Ako Ilidža može, Domaljevac mora. Ovaj resurs ne smije ostati zakopan u letargiji vlasti, jer bi mogao donijeti grijanje za domaćinstva, energiju za industriju i novu perspektivu za lokalnu zajednicu.
U vremenu kada energija postaje strateški resurs i kada svijet svjedoči ratovima i krizama upravo zbog nje, Domaljevac i Županija Posavska sebi dopuštaju luksuz da zanemaruju vlastito prirodno blago. Termalna voda ovdje nije samo izvor toplinske energije, ona je šansa za grijanje domaćinstava, razvoj poljoprivrede kroz moderne staklenike, pokretanje industrije, pa čak i turizam kroz banju i zdravstvene centre. Dok drugi narodi ulažu milijarde u potragu za alternativnim izvorima, Posavina sjedi na resursu koji bi mogao osigurati besplatnu energiju ne samo za Domaljevac nego i za Orašje, a vlasti ga godinama ostavljaju da propada. To je nedopustivo i pokazuje koliko je nedostatak volje postao najveća prepreka razvoju.
PeD | DOMOVINA
