Subotom uveče, kada bi se nad ravnicom spustila modra noć, Dom kulture bi postajao hram dobre žive svirke. Svirali su tamo svi modričkih bendovi, a nekoliko sezona preko ljeta dolazio je i dobojski “Rezervni točak”, dovodeći i neke bendove iz svijeta.

A ‘ko sve tu nije svirao: Divlje Jagode i to više puta, Drugi način, YU Grupa, Bebek i Armija B, s predgrupom Mujicinom i Šaldinim „Zonom Sumraka“, Jura Stublić i „Film“, „Merlin“ sa Dinom i punom postavom od sedam-osam ljudi, pa Atomsko sklonište sa Serđom itd. I svi, ali baš svi, ponijeli su isti dojam: publika u Garevcu bila je najvatrenija, najpoštenija i najiskrenija, nadaleko. Rado su se vraćali, a Garevljani su ih dočekivali srcem.

A jedino je, pričaju ljudi uz osmijeh, Henda neslavno prošao, kad je pokušao zapjevati na playback, raja ga je, njegovom zaslugom dakako, elegantno ispratila kroz vrata sale. „Ne ide to kod nas“, piše mi moj prijatelj Jozo Bajić, „u Garevcu ili pjevaš i sviraš uživo i to jako il nikako!“

- Mjesto za vašu reklamu -

Zimi se organiziralo i takmičenje pjevača amatera s vrijednim nagradama, daleko prije nego što su postali moderne televizijske emisije poput „Nikad nije kasno“ ili nove TV-Grand produkcije. Dolazili su u Garevac da pjevaju ljudi čak iz inozemstva, naši ljudi, s našom tugom i ponosom u glasu.

I evo danas, ta iskra nije ugasla. Grupa entuzijasta odlučila je oživjeti tradiciju.

Obnovljeni Dom kulture zasjao je ponovo i postao pozornica za nova okupljanja, smijeh i glazbu. Kažu da će se uskoro osnovati i udruga koja će baš to njegovati i čuvati.

Kad čovjek zna ovo, onda može i razumjeti zašto se netko ovdje vrati i ostane, jer ovdje ga čeka pjesma.

I ove godine se igranka održava pod pokroviteljstvom FOGS-a (Fond za Garevac i garevačke svetinje), uz neumorne Miru Šerića i Josipa Križića – čovjeka iz sjene, čovjeka od riječi, administracije, plakata, weba, objava i svega što treba.

Zajedno sa sponzorima i volonterima, oni su prošle godine podigli nešto što se ne mjeri novcem. Obnovili su jednu lijepu tradiciju Garevca.

A ove godine, što me posebno raduje, na pozornicu tradicionalne garevačke igranke izlaze Panky & Vulkan Rock Bend, sastav gradačačko-modričkih korijena – domaći momci, domaća snaga, domaća uzdanica rock ’n’ rolla iza koje se krije jedna od najljepših priča: nakon više od 30 godina života i rada u Švicarskoj, moj prijatelj Panky nakon što stiže do polufinala emisije „Nikad nije kasno” pronašao je ljude s kojima može ponovo živjeti svoju najveću ljubav – rock ’n’ roll.

Zovu me mnogi na ovu svirku, osjećam da su pozivi zaista od srca i volio bih biti tamo daleko više nego na ijednom drugom koncertu bilo kojeg svjetskog benda.

I zato:

- Mjesto za vašu reklamu -