Europa se nakon Drugog svjetskog rata oslonila na američki kišobran i pod njim pronašla sigurnost. No danas, dok cijena tog savezništva postaje sve vidljivija, postavlja se pitanje: je li ta prisna suradnja sa Sjedinjenim Državama zacementirana zauvijek ili Europa ima alternativu? Alternativu koja u ovim trenucima možda izgleda nerealno i teško bi naišla na odobravanje većeg dijela europskih država, ali alternativu koja bi kontinentu mogla otvoriti novu šansu.
Ta alternativa, barem u teorijskoj formi, jest približavanje Rusiji. Ne nužno kao pandanu NATO-u, nego kao pokušaj da se stvori prostor u kojem Rusija Europsku uniju ne doživljava kao prijetnju. Sve dok je EU čvrsto vezana uz SAD, ta bojazan Moskve ostaje aktivna. No ako bi Europa i Rusija jedna drugoj dale garancije o prestanku svakog vojnog neprijateljstva, otvorila bi se mogućnost suradnje. To bi zahtijevalo i vojnu dimenziju: Europa bi morala jačati vlastiti potencijal. Prije svega da bi stvorila ravnotežu, odnosno jamstvo za međusobno nenapadanje.
Mali su izgledi da Rusija proširi svoju agresiju na teritorij EU-a, ali uvjet za bilo kakvo približavanje morao bi biti jasan: postupna demokratizacija Rusije i prihvaćanje osnovnih europskih vrijednosti. Tek tada bi se moglo govoriti o vojnoj suradnji i o savezništvu koje bi Europi otvorilo novu perspektivu. Kasniji dijelovi feljtona pokazat će koje bi bile koristi takvog približavanja, od energije do hrane, ali prvo treba razmotriti samu ideju: može li Rusija, današnji neprijatelj, sutra postati partner Europe?
Povijesni kontekst odnosa
Europa i Rusija dijele dugu povijest sukoba, od Napoleona do Hitlera, ali i povijest suradnje. Bez ruske vojne snage, Europa ne bi pobijedila u Drugom svjetskom ratu. Bez europske tehnologije i kapitala, Rusija ne bi modernizirala svoju industriju. Povijest pokazuje da su se interesi često sudarali, ali i spajali. To je važno podsjetiti: neprijateljstvo nije vječno, a savezništva se mijenjaju kad to zahtijeva interes.
Energetska logika
Rusija je najveći svjetski izvoznik plina i jedan od najvećih izvoznika nafte. Europa je desetljećima gradila svoju industriju na jeftinim ruskim energentima. Taj odnos bio je logičan: Rusija je imala resurse, Europa tehnologiju i tržište. Rat u Ukrajini prekinuo je tu simbiozu, ali pitanje ostaje – može li Europa dugoročno opstati bez ruskih energenata? Američki LNG je rješenje, ali po višestruko većoj cijeni. To znači da europska industrija gubi konkurentnost, dok Azija dobiva prednost. Energetska logika jasno pokazuje: bez Rusije Europa teško može ostati industrijski div.
Hrana i resursi
Rusija i Ukrajina zajedno čine jedan od najvećih svjetskih žitnih blokova. Njihova polja hrane milijune ljudi diljem svijeta. Europa, s vlastitim poljoprivrednim kapacitetima, mogla bi u savezu s Rusijom i Ukrajinom postati globalni prehrambeni faktor. To bi značilo sigurnost hrane za vlastite građane i moć na svjetskom tržištu. Umjesto da se suočava s nestašicama i rastom cijena, Europa bi mogla graditi stabilnost na temelju suradnje.
Geopolitička dimenzija
Rat u Ukrajini pokazao je da Europa nema vlastitu strategiju. Odluke se donose u Washingtonu, dok Bruxelles poslušno reagira. Rusija je u tom ratu neprijatelj, ali pitanje je što će biti nakon njega. Ako se sukob završi bez jasnog rješenja, Europa će ostati trajno podijeljena. Ako se pronađe kompromis, otvorit će se prostor za redefiniciju odnosa. Geopolitička dimenzija jasno pokazuje: Europa ne može ignorirati Rusiju, jer ona ostaje susjed, moćna i prisutna.
Argumenti protiv suradnje
Autoritarni režim, kršenje ljudskih prava, agresija na Ukrajinu, sve to čini Rusiju neprihvatljivim partnerom za mnoge europske države. Povjerenje je narušeno, a političke elite teško mogu opravdati približavanje Moskvi. Osim toga, dio Europe, posebno istočne članice EU-a, povijesno se osjeća ugroženo od Rusije i teško će prihvatiti ideju savezništva.
Argumenti za suradnju
S druge strane, pragmatizam govori drugačije. Europa treba energiju, hranu i resurse. Rusija ih ima. Europa treba sigurnost od globalnih poremećaja. Rusija je ključni faktor u Aziji i na Bliskom istoku. Ako se pronađe način da se suradnja obnovi, Europa bi mogla povratiti dio moći. Povijest pokazuje da neprijatelji mogu postati saveznici. Francuska i Njemačka su najbolji primjer. Zašto to ne bi bilo moguće i s Rusijom?
Povijesna dilema Europe
Europa se nalazi pred povijesnom dilemom: nastaviti neprijateljstvo s Rusijom i time se trajno vezati uz SAD, ili tražiti balans i vlastiti put. Ova dilema nije samo politička, nego i egzistencijalna. Bez ruskih resursa Europa gubi industriju. Bez industrije gubi moć. Bez moći postaje periferija.
Tehnološki su je prešle Sjedinjene Države, Kina i druge ekonomije koje ulažu u nove tehnologije. Dok drugi razvijaju umjetnu inteligenciju, svemirske programe i nove energetske izvore, Europa se bavi birokratskim raspravama i regulacijama. Cijena koju plaća za sigurnost i ovisnost mogla bi postati preskupa. Ako se ne probudi, Europa će izgubiti ne samo moć, nego i identitet.
Što znači potencijalno savezništvo
Potencijalno savezništvo s Rusijom ne znači odobravanje njezine politike, nego pragmatično traženje interesa. To bi moglo značiti:
- Energetski savez – povratak jeftine energije i reindustrijalizacija Europe.
- Prehrambeni savez – zajednički žitni blok koji hrani milijune ljudi.
- Geopolitički balans – Europa koja ne ovisi samo o SAD-u, nego ima vlastitu strategiju.
Naravno, takvo savezništvo bilo bi teško i kontroverzno. Ali povijest pokazuje da se najteži savezi često pokažu najkorisnijima.
Može li neprijateljstvu doći kraj?
Rusija je danas neprijatelj Europe. Ali pitanje je hoće li to neprijateljstvo biti trajno ili privremeno. Povijest nas uči da se odnosi mijenjaju, a interes je najjači pokretač promjena. Europa mora odlučiti: hoće li trajno ostati pod američkim kišobranom i gledati kako gubi moć, ili će tražiti vlastiti put, možda i kroz redefiniciju odnosa s Rusijom.
Ova dilema nije jednostavna, ali je nužna. Jer bez Rusije Europa teško može opstati kao industrijski i geopolitički faktor. A bez vlastite strategije, Europa će nastaviti kliziti prema periferiji povijesti.
U četvrtom nastavku feljtona analizirat ćemo energiju i industriju, srce europske moći i pokazati kako je gubitak ruskih energenata pogodio kontinent, te što bi značilo vraćanje jeftine energije i reindustrijalizacija.
(kraj 3. dijela — nastavlja se…)
DOMOVINA
