Europa je stoljećima bila prostor ideja, revolucija i moći. Ona je oblikovala svjetske granice, stvorila moderne države, iznjedrila industrijsku revoluciju i dala temelje demokraciji. No danas, dok se globalna ravnoteža mijenja, Europa se suočava s pitanjem identiteta. Može li kontinent koji je nekada bio centar svijeta pronaći svoje JA u vremenu kada ga drugi guraju na periferiju?
Što znači imati svoje JA
Imati svoje JA znači imati jasno definirane interese, strategiju i sposobnost da se ti interesi provode. Europa danas često djeluje kao produžena ruka tuđe politike, bilo američke, bilo globalnih financijskih institucija. Njeni lideri govore o vrijednostima, ali rijetko o interesima. A bez interesa nema moći. Europa mora prestati biti regulator bez industrije, moralni autoritet bez snage, i mora pronaći vlastiti put.
Gubitak samostalnosti
Rat u Ukrajini pokazao je koliko je Europa ovisna o tuđim odlukama. Sankcije, energija, vojna pomoć, sve se odlučuje u Washingtonu, dok Bruxelles reagira. To nije JA, to je podređenost. Kontinent koji je nekada krojio svjetsku politiku sada se ponaša kao mlađi partner. Ako se taj trend nastavi, Europa će izgubiti ne samo moć, nego i identitet.
Industrija, hrana i energija kao temelj
Europa ne može imati svoje JA bez industrije i energije. Bez jeftine energije nema industrije, bez industrije nema moći. To je jednostavna logika koju su shvatili SAD i Kina. Europa mora pronaći način da vrati temelje svoje moći. Bilo kroz obnovljive izvore, nuklearnu energiju ili pragmatične saveze. Europa mora imati sigurnost hrane i resursa. Žitni blok s Rusijom i Ukrajinom mogao bi biti temelj nove moći. Bez hrane nema stabilnog društva, a bez resursa nema industrije. Ako Europa želi imati svoje JA, mora kontrolirati vlastite temelje. Bez toga, svaka priča o samostalnosti ostaje prazna retorika.
Geopolitički balans
Europa mora pronaći vlastiti geopolitički balans. To znači da ne smije biti talac američke politike, ali ni ruske ili kineske. Mora imati sposobnost da sama definira svoje ciljeve. To ne znači izolaciju, nego sposobnost da se jasno kaže: ovo su europski interesi, ovo je naš put. Bez tog balansa, Europa će ostati periferija.
Povijesna lekcija
Povijest pokazuje da Europa nikada nije nestajala tiho. Kada je bila suočena s krizom, tražila je izlaz, ponekad kroz rat, ponekad kroz savezništva. Danas je suočena s krizom identiteta. Ako ne pronađe svoje JA, nestat će kao faktor. Ako ga pronađe, može se vratiti kao moćan igrač. Povijest nas uči da pragmatizam uvijek pobjeđuje.
Hitnost trenutka
Europa ne može čekati. Već gubi bitke, industrijsku protiv Azije, tehnološku protiv SAD-a i Kine, energetsku protiv vlastite ovisnosti. Svako odgađanje znači daljnje slabljenje. Reakcija mora biti promptna, jer vrijeme radi protiv Europe. Ako se kontinent ne pokrene odmah, izgubit će priliku da preokrene trendove.
Emancipacija Europe
Europska emancipacija znači oslobađanje od ovisnosti o tuđim odlukama i pronalaženje vlastitog puta. To ne znači izolaciju, nego sposobnost da se jasno definira: ovo su europski interesi, ovo je naš put. Emancipacija podrazumijeva:
- Samostalnu energetsku politiku – Europa mora imati vlastite izvore energije i strategiju koja ne ovisi o tuđim krizama.
- Industrijsku obnovu – bez industrije nema moći, a bez moći nema emancipacije.
- Geopolitičku samostalnost – Europa mora biti sposobna donositi odluke koje proizlaze iz njezinih interesa, a ne iz tuđih pritisaka.
- Kulturološku sigurnost – emancipacija znači i očuvanje europskog identiteta, vrijednosti i tradicije u vremenu globalnih pritisaka.
Europa ne može i ne smije tapkati u mjestu. Svako odgađanje odluke znači daljnje slabljenje. Reakcija mora biti promptna, jer vrijeme radi protiv Europe. Ako se kontinent ne pokrene odmah, izgubit će priliku da preokrene trendove i vratiti moć će postati gotovo nemoguće.
Tri moguća puta
Pred Europom stoje tri moguća puta. Svaki od njih nosi svoje prednosti i rizike, ali odluka se mora donijeti.
- Ostati uz SAD
Najjednostavniji put je nastaviti sadašnji kurs, ostati pod američkim kišobranom. To znači sigurnost, ali i ovisnost. Europa bi imala jamstvo da je zaštićena, ali bi i dalje bila mlađi partner. Cijena bi bila visoka: skupa energija, gubitak industrije i trajna podređenost američkim interesima. Ovaj put znači stabilnost, ali i polagano nestajanje s pozornice povijesti.
- Tražiti balans
Drugi put je balans. Europa koja surađuje i sa SAD-om i s Rusijom, ali zadržava vlastitu samostalnost. To bi značilo redefiniciju odnosa, pragmatične saveze i jasnu strategiju. Balans je najteži put, jer traži mudrost i hrabrost. Ali upravo bi taj put mogao Europi vratiti moć. Balans bi značio da Europa više nije talac tuđih odluka, nego faktor koji sam definira svoje ciljeve.
- Graditi novi savez
Treći put je najradikalniji, a podrazumijevao bi tvorbu novog saveza. To bi moglo značiti vojni blok Europe i Rusije, ili ekonomski savez temeljen na energiji, hrani i resursima. Takav savez bio bi kontroverzan i teško ostvariv, ali bi mogao promijeniti svjetsku ravnotežu moći. Ako bi Europa i Rusija jedna drugoj dale garancije o nenapadanju i suradnji, rat u Ukrajini postao bi besmislen. Rusija bi prestala biti prijetnja, a Europa bi dobila sigurnost i resurse. Novi savez bi značio emancipaciju, kontinent koji sam definira svoju sudbinu.
Europa treba odabrati svoj put
Europa mora imati svoje JA. Bez njega, kontinent će postati periferija povijesti, regulator bez moći, moralni autoritet bez snage. Sa svojim JA, Europa može ponovno postati faktor, kontinent koji definira vlastite interese, gradi vlastitu industriju, kontrolira vlastite resurse i pronalazi vlastiti geopolitički balans.
Pred njom su tri puta: ostati uz SAD i polako nestajati, tražiti balans i vratiti moć, ili graditi novi savez i promijeniti svjetsku ravnotežu. Odluka nije laka, ali je nužna. Jer bez emancipacije, Europa će izgubiti ne samo moć, nego i identitet.
(kraj 6. dijela – slijedi bonus dodatak)
DOMOVINA
