Ovaj dodatak feljtonu Europa pokazao se kao potreba nakon 6 objavljenih nastavaka. Drukčije je koncipiran pa ga ne predstavljamo kao sedmu cjelinu nego ga donosimo kao dodatak feljtonu, a isti će pobliže objasniti prethodnih šest dijelova. Njegova svrha je ponuditi širi odgovor na pitanje zašto je Europa izgubila svoju moć i identitet. Dok su glavni nastavci feljtona obrađivali geopolitičke, energetske i industrijske dimenzije, ovaj dodatak se fokusira na informacijske tehnologije, područje u kojem je Europa propustila priliku da izgradi vlastitu snagu.
- Tehnološki div koji je nestao
- Operativni sustavi – propuštena šansa
- Hardver – izgubljena industrija
- Propadanje elektroničke industrije
- Azijski divovi – i oni su padali
- Nokia – simbol propuštene prilike
- Umjetna inteligencija i sateliti – novo zaostajanje
- Čipovi i pogrešan pristup Europe
- Posljedice indolentnosti
- Vjerovanje u vlastite snage
Kroz pregled nekadašnjih europskih tehnoloških divova, usporedbu s azijskim konkurentima i analizu promašaja u razvoju operativnih sustava, hardvera, umjetne inteligencije i čipova, dodatak pokazuje kako je kontinent od pionira postao periferija digitalne revolucije. Time se zaokružuje slika europske indolentnosti i propuštenih prilika, što je ujedno i važan kontekst za razumijevanje cijelog feljtona.
Tehnološki div koji je nestao
Europa je nekada bila dom tehnoloških divova. Krajem 20. stoljeća kontinent je imao industrijsku bazu koja je definirala globalnu elektroničku scenu. Philips, Grundig, Blaupunkt, AEG, Telefunken, Siemens, Hirschman, Becker, Varta, Saba, Minerva, Orion, Olympia i uz mnoge druge činili su moćnu mrežu proizvođača televizora, radija, kućanskih aparata, baterija i raznih drugih elektroničkih uređaja. Osim ovih nekadašnjih tehnoloških divova sjetimo se Nokie i Ericssona pionire i onovremene vladare mobilne telefonije. Svo ti brendovi nisu bili samo lokalni, mnogi su imali globalni odjek. Europa je imala znanje, tradiciju i tržište. No, dok su SAD i Azija krenuli u digitalnu revoluciju, Europa je ostala vezana uz staru industrijsku paradigmu.
Operativni sustavi – propuštena šansa
Najveći strateški promašaj bio je izostanak vlastitog operativnog sustava. Microsoft i Apple preuzeli su globalno tržište, dok Europa nije imala alternativu. Mogla je iskoristiti Linux, prilagoditi ga i stvoriti vlastiti ekosustav aplikacija. Time bi barem djelomično osigurala tehnološku neovisnost. Umjesto toga, kontinent je ostao ovisan o američkim i azijskim rješenjima, a njegovi divovi su polako nestajali s tržišta.
Hardver – izgubljena industrija
Europa je imala snažnu industriju hardvera. Nokia je bila sinonim za mobilnu telefoniju, Ericsson globalni igrač u telekomunikacijama. Philips i Grundig definirali su televizijsku i audio industriju. Blaupunkt i Becker bili su lideri u auto-radio uređajima, Varta u baterijama, Telefunken u elektronici. Danas su ti brendovi marginalizirani ili nestali. Kontinent je izgubio vlastitu proizvodnu bazu i postao tržište za tuđe proizvode.
Propadanje elektroničke industrije
Europa se krajem 20. stoljeća našla u nemilosrdnoj konkurenciji s divovima iz Japana i Koreje. Sony, LG, Samsung i Panasonic počeli su osvajati globalno tržište agresivnim inovacijama, nižim cijenama i snažnim marketingom. Europske tvornice, iako bogate tradicijom i kvalitetom, nisu uspjele pratiti tempo. Njihovi proizvodi postajali su preskupi, a tehnološki zaostali.
Umjesto da se prilagode i ulože u razvoj, mnogi europski brendovi su se olako predali. Philips i Grundig, nekoć sinonimi za kvalitetu, izgubili su tržišnu bitku. Blaupunkt, Telefunken, Saba, Minerva, Orion, imena koja su krasila police trgovina, polako su nestajala. Europa je izgubila cijelu industriju koja je nekada bila ponos kontinenta.
Azijski divovi – i oni su padali
Važno je naglasiti da propadanje nije pogodilo samo Europu. I brojni veliki brendovi iz Azije nisu opstali. Sharp, Toshiba, Hitachi, pa čak i JVC koji je nekada važio kao sinonim za kvalitetu. Svi oni izgubili su utrku, jer se nisu prilagodili novim trendovima koji su počeli dominirati na globalnom tržištu. Isti razlozi pogodili su sve: nisu ulagali dovoljno u razvoj, nisu se prilagodili digitalnoj eri. No, razlika je u tome što su neki azijski divovi preživjeli. Samsung i LG su nastavili ulagati, razvijali su vlastite tehnologije i širili se globalno. Sony je, unatoč krizama, ostao relevantan jer je stalno tražio nove niše, od PlayStationa do profesionalne elektronike.
Nokia – simbol propuštene prilike
Najveći europski promašaj bio je Nokia. Ona je bila sinonim za mobilne telefone, brend koji je definirao cijelu industriju. Nokia je imala tržišnu dominaciju, inovacije i lojalne korisnike. No, propustila je ključni trenutak, prijelaz na pametne telefone. Dok je Apple lansirao iPhone, a Google Android, Nokia je ostala vezana uz zastarjeli Symbian OS. Umjesto da razvije vlastiti operativni sustav ili se prilagodi Androidu, pokušala je održati staru paradigmu. Rezultat je bio katastrofalan: od globalnog lidera postala je sporedni igrač, a ime koje je nekada bilo pojam nestalo je s tržišta.
Umjetna inteligencija i sateliti – novo zaostajanje
Dok SAD i Kina ulažu milijarde u umjetnu inteligenciju, Europa zaostaje. Algoritamski kapitalizam i sposobnost da se podaci pretvore u moć izmakao je Europi. Kontinent je ostao regulator, ali bez vlastitih platformi. Isto vrijedi i za satelitske sustave: Galileo je trebao biti europski odgovor, ali projekt je kasnio i nikada nije dosegao globalni utjecaj. Europa je propustila priliku da se pozicionira kao digitalni lider ili jedan od bitnih igrača na tržištu.
Čipovi i pogrešan pristup Europe
Izgradnja moderne tvornice čipova košta više od 10 milijardi eura. Europa je to prepoznala kroz EU Chips Act. No Europi nedostaje puno više tvornica sposobnih za proizvodnju konkurentskih čipova. Mnogi analitičari upozoravaju da je upravo tu vidljiv pogrešan pristup kontinenta. Europi nije problem izdvojiti stotine milijardi za rat u Ukrajini, ali ulaganje u stratešku industriju od “samo” 10 milijardi doživljava se kao teret. Posao koji je za nekoga drugoga.
Europa već desetljećima njeguje tu nelogičnu praksu: sredstva se troše na krizna gašenja, dok se sustavna ulaganja u razvoj odgađaju. Da je kontinent pronašao način da rat završi ranije, ogromna sredstva mogla su biti preusmjerena u industriju, tehnologiju i istraživanje. Osim toga kritičari tvrde da EU rat financira na kapaljku, a da će na kraju ionako morati dati ogromne novce, samo s manjim učinkom i većim gubicima.
Ova usporedba pokazuje zašto Europa zaostaje: dok drugi ulažu u budućnost, ona troši na prošlost. Umjesto da strateški investira u čipove, umjetnu inteligenciju i satelite, kontinent se iscrpljuje u ratnim troškovima. Rezultat je slabija industrija, manja konkurentnost i trajna ovisnost o tuđim tehnologijama.
Posljedice indolentnosti
Europa se uljuljala u reputaciju svoje industrije, vjerujući da će stara moć trajati. No vrijeme ju je pregazilo. Dok su drugi gradili nove tehnologije, Europa je ostala u prošlosti. Rezultat je gubitak konkurentnosti, ovisnost o tuđim rješenjima i pad u globalnoj hijerarhiji. Kontinent koji je nekada bio pionir sada je postao periferija digitalne revolucije.
Ovaj promašaj u informacijskim tehnologijama objašnjava zašto je Europa pala na koljena. Dok je imala industrijsku bazu i brendove poznate u svijetu, nije ih usmjerila prema digitalnoj budućnosti. Propustila je razviti vlastiti operativni sustav, vlastite aplikacije, vlastite platforme. Propustila je ulagati u umjetnu inteligenciju, satelite i čipove. Umjesto da bude lider, postala je ovisnik. To je odgovor na pitanje zašto Europa danas nema svoje JA, jer je propustila priliku da ga izgradi u digitalnom dobu.
Vjerovanje u vlastite snage
Europa je nekada bila pionir, a danas je podsjetnik na propuštene prilike. Ako želi ponovno pronaći svoje JA, mora naučiti iz vlastitih pogrešaka: ulagati u budućnost, a ne u prošlost, graditi tehnologiju umjesto da je kupuje, i vjerovati u vlastite snage umjesto da se oslanja na tuđe. Tek tada će moći stati na noge i ponovno biti kontinent koji oblikuje svijet, a ne samo da reagira na njega.
DOMOVINA
