U vremenu kada se globalni poredak sve brže fragmentira, Europska unija se nalazi u paradoksalnoj poziciji: deklarativno zagovara stratešku autonomiju, dok istovremeno gospodarski i politički ispašta zbog prekomjerne ovisnosti o Sjedinjenim Američkim Državama. Pitanje koje se nameće nije više samo diplomatsko, već egzistencijalno: može li EU opstati kao suvereni geopolitički subjekt, ili će ostati talac “vječitog savezništva” koje sve češće djeluje kao jednostrani diktat?
Gospodarska cijena lojalnosti
Primjeri su brojni. Nakon američkih sankcija Rusiji, EU je pretrpjela energetski šok, dok je SAD istovremeno profitirao izvozom LNG-a po višim cijenama. Europske tvrtke su bile prisiljene zatvarati pogone, a domaćinstva su plaćala rekordne račune. U ime političke solidarnosti, EU je preuzela teret koji nije proporcionalno raspodijeljen među saveznicima.
Sličan obrazac vidljiv je i u tehnološkom sektoru. Ovisnost o američkim digitalnim gigantima (Google, Meta, Amazon) ograničava europsku digitalnu suverenost, dok pokušaji regulacije poput GDPR-a nailaze na otpor i prijetnje iz Washingtona. EU se ponaša kao regulator bez vlastite infrastrukture što je geopolitički apsurd.
Trumpova politika visokih carina i unilateralnih poteza dodatno je pogoršala situaciju. EU je bila prisiljena uvoditi protumjere, ali bez jasne strategije. Prema analizi s Minhenske konferencije 2025., albanski premijer Edi Rama je slikovito opisao EU kao “pacijenta s 27 doktora”, dok je SAD “jedan šerif”. Ta metafora odražava unutarnju fragmentaciju EU-a i vanjsku ovisnost o američkoj volji.
Fragmentacija unutar i izvan Unije
Unutarnja neusklađenost dodatno slabi vanjsku poziciju EU-a. Dok Francuska zagovara “europski suverenitet”, Poljska i baltičke zemlje preferiraju čvrsto oslanjanje na NATO i SAD. Njemačka, kao industrijski motor, balansira između ekonomskih interesa i političkih obveza, često bez jasne strategije.
Ova fragmentacija rezultira vanjskom neodlučnošću. EU nije u stanju artikulirati jedinstvenu politiku prema Kini, Rusiji ili Globalnom jugu. Umjesto toga, reagira na američke impulse bilo da se radi o trgovinskim ratovima, tehnološkim embargima ili vojnim intervencijama.
Dr. sc. Igor Dekanić upozorava da EU nema vlastite energetske kapacitete za vođenje neovisne obrambene politike, što je čini ovisnom o SAD-u i njegovim strateškim interesima. Iako EU ulaže u obnovljive izvore, struktura vojne i industrijske potrošnje i dalje ovisi o fosilnim gorivima koje mora uvoziti.
Potreba za novom doktrinom
Vrijeme je da EU prestane biti geopolitički refleks SAD-a i počne definirati vlastitu doktrinu. Ta doktrina mora uključivati:
- Ekonomski pragmatizam: suradnju s različitim blokovima bez ideološke rigidnosti.
- Energetsku diversifikaciju: ulaganja u domaće kapacitete i partnerstva izvan NATO okvira.
- Digitalnu suverenost: razvoj europskih platformi i infrastrukture.
- Vanjskopolitičku fleksibilnost: redefiniranje odnosa s Kinom, Indijom i Rusijom na temelju europskih interesa, a ne američkih prioriteta.
Sazrijevanje ili stagnacija?
EU mora odlučiti želi li biti geopolitički subjekt ili objekt. Lojalnost savezništvu ne smije značiti samoponištavanje. Ako Unija želi zaštititi svoje gospodarstvo, kulturu i političku budućnost, mora prestati reagirati i početi definirati. Jer u svijetu koji se sve brže polarizira, neutralnost nije opcija, a ovisnost je slabost.
PeD | DOMOVINA
