Dobili smo novoga Papu, Lava XIV., i kao svaki katolički vjernik radujem se tome. Ono što me, inače svakodnevno, a osobito u vrijeme važnih događaja unutar naše Crkve, čini ogorčenim jest način na koji svjetovni mediji pristupaju određenim crkvenim temama i događajima – pa tako i nedavnim konklavama.
Kada Duh Sveti postane sporedna figura u medijskim narativima, a konklave se pretvore u politički reality show, onda je jasno da nešto duboko nije u redu.
Polupismeni naslovi. Površne analize. Bahato zadiranje u teološke dubine bez trunke poštovanja. Mediji koji svakodnevno preskaču činjenice, sada se bez srama igraju proroka i tumača svetoga.
Konklave nisu izbori za predsjednika multinacionalne korporacije. Ne radi se o tome tko ima jači PR, više lobista ili bolje osigurane glasove. Radi se o nasljedniku svetog Petra. O trenutku kada se Crkva sabire, moli, šuti i vjeruje. Duh Sveti ne dolazi s anketama. On dolazi kao lahor. Tiho, ali odlučno.
Ali kada čitamo “analize” koje konklave svode na strategiju, dogovore iz sjene, klanove, interese – tada se ne smijemo ljutiti, nego upitati: kojim duhom ti ljudi pišu? Kojem nadahnuću služe?
Duh Sveti nije metafora. Nije simbol neke neodređene “pozitivne energije”. On je živi Bog. Treća božanska osoba. I da, katkad i nama katolicima postane dalek, neshvatljiv. Zato ga i zovemo Tješitelj – jer dolazi kad više nitko drugi ne može.
Pa tko smo mi da osporavamo Njegovo djelovanje?
Darwin je rekao: ako se pokaže da se čovjek ne razvija, nego nazaduje, tada cijela teorija evolucije pada u vodu. Zanimljivo. Možda smo na tom pragu. Jer nije problem u napretku znanosti, nego u regresiji duha i čovjeka.
Izbor Pape nije puka slučajnost, ni politički kompromis. Nije proizvod lobija. Čak i kad se ljudi dogovaraju, Duh Sveti ne spava. I djeluje. Uvijek. Pa i kroz ljude. Pa i kroz dogovore. Ako treba, i kroz nered.
Zato, neka bude jasno. Sveti Otac nije samo izabran. On je pozvan. I ne od medija, ne od svjetskih moćnika, ne od uredničkih komentara sumnjive dubine. Nego od Duha Svetoga.
Dobrodošao, Papa Lave XIV.
Neka te vodi Onaj, koji dolazi kad hoće, gdje hoće i djeluje kako hoće.
Josip KRIŽIĆ
