Burne reakcije dolaze iz Srbije nakon posjete premijera Hrvatske Andreja Plenkovića Banja Luci. Otkrivaju mnogo više od samog događaja. One razotkrivaju duboku nesigurnost režima u Beogradu i strah da Milorad Dodik počinje voditi politiku izvan Vučićeve kontrole.
Vučićeva frustracija i dvostruki standardi
Aleksandar Vučić je na pitanje o susretu Dodika i Plenkovića odgovorio cinično: „Želim im sve najbolje, blago njima“. Ta rečenica, naizgled bezazlena, zapravo je signal frustracije. Problem nije u samom razgovoru Dodika s hrvatskim premijerom, već u činjenici da se to odvija bez Vučićeve kontrole.
Ironija je očita: Vučić je sam imao niz susreta s hrvatskim zvaničnicima, od Kolinde Grabar-Kitarović, kojoj je nosio cvijeće, do generala Čermaka i samog Plenkovića. Tada su režimski mediji njegove poteze slavili kao „politiku budućnosti“. Danas, kada Dodik radi isto, mediji ga proglašavaju izdajnikom.
Orkestrirana kampanja Vulina i Šešelja
Aleksandar Vulin, u svom poznatom stilu, Dodika je označio kao „izdajnika Srbije“. Vojislav Šešelj otišao je korak dalje, tvrdeći da Dodik vodi politiku „a da o istoj nije upoznao ni Srbiju ni Rusiju“. Njegova kritika ide u pravcu Dodikovog odnosa prema američkoj administraciji. Dodik je, naime, uspio skinuti sa sebe američke sankcije, a da Beograd ne zna ni kako je to postigao, ni koja je cijena tog poteza. Upravo ta nepoznanica, više nego sam susret s Plenkovićem, predstavlja ključni problem u odnosima Beograda i Dodika.
Plenković kao povod, ne uzrok
Srdačan Dodikov doček hrvatskog premijera u Banjoj Luci bio je samo kap koja je prelila čašu. Povod da se obaspu kritike, ali ne i pravi uzrok. Prava pozadina je u Dodikovoj sve očitijoj političkoj emancipaciji: on povlači poteze bez uplitanja Beograda, pregovara i dogovara bez da Vučić zna s kim i o čemu.
Strah od gubitka monopola
Politički analitičari ukazuju da je srž problema u monopolu komunikacije. Beograd želi biti jedini kanal kroz koji se odvijaju razgovori između Zagreba i srpske strane. Dodik je, međutim, pokazao da može voditi politiku i bez Vučića. To izaziva nervozu jer ruši narativ o Beogradu kao „zaštitniku Srba u regionu“.
Izdaja ili emancipacija?
Režimski mediji u Srbiji Dodika proglašavaju izdajnikom ne zato što razgovara s Hrvatskom, već zato što je Vučiću uzurpirao tu privilegiju kao jedinom koji ima mandat pregovarati i razgovarati u ime Srba sa Zagrebom. Susret s Plenkovićem bio je samo povod da se ta nervoza izlije u javnost.
U tom smislu, reakcije iz Beograda više govore o nesigurnosti režima nego o Dodikovim potezima. Jer ono što je Vučiću dopušteno kao vođi koji vodi „politiku budućnosti“, Dodiku se stavlja na teret kao etiketa „izdaje“. A to razotkriva pravo lice režimske propagande, strah od Vučićevog gubitka monopola u ekskluzivnom predstavljanju srpskih interesa. Povrh toga Dodik vuče konce koji su za Beograd zagonetni što do sada nije bio slučaj.
Kako stvari stoje bit će da je Dodik otpilio Vučića jer i sam uviđa da mu konkretnija pomoć može doći iz Zagreba nego iz Beograda. Vrijeme će pokazati je li riječ o svojevrsnom zaokretu u Dodikovoj politici ili je samo po srijedi nesmotreni gaf političara iz Laktaša.
PeD | DOMOVINA
