Čelnik vladajuće stranke u Republici Srpskoj Milorad Dodik svojim je prijedlogom da se u Bosni i Hercegovini uspostavi treći entitet s ciljem zaštite političkih prava Hrvata potaknuo lavinu kritika s bošnjačke strane, prenose bosanskohercegovački mediji. Ova izjava uslijedila je nakon sastanka s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, održanog u Banjoj Luci, koji je već sam po sebi izazvao političke potrese.
Što se dogodilo na sastanku?
Prema dostupnim informacijama, Dodik je nakon susreta s Čovićem medijima poručio da je „trajno rješenje za BiH” formiranje tri entiteta, muslimanskog, hrvatskog i srpskog. Dodik je dodatno precizirao da bi Federacija BiH trebala biti podijeljena na dva entiteta, čime bi se, prema njegovim riječima, osigurala ravnopravnost Hrvata u političkom odlučivanju.
S druge strane, Dragan Čović nije javno podržao ideju trećeg entiteta, barem ne eksplicitno. Njegove izjave nakon sastanka bile su suzdržane, fokusirane na potrebu za institucionalnim reformama i zaštitu konstitutivnosti naroda, bez konkretnih prijedloga o teritorijalnim promjenama.
Reakcije iz Sarajeva: Oštre i nepomirljive
Politički akteri iz bošnjačkog političkog spektra reagirali su burno. Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH i lider stranke Narod i pravda, izjavio je da je ideja trećeg entiteta „realna kao i secesija o kojoj Dodik laže godinama, desit će se nikad”.
Sabina Ćudić iz Naše stranke bila je još oštrija, nazvavši susret Dodika i Čovića „političkom prostitucijom” i optuživši Dodika da je RS srozao politički, institucionalno i ekonomski. Dodala je da su institucije pod njegovim vodstvom postale sluge privatnih interesa, a građani taoci retorike koja ne rješava ništa, već stalno proizvodi krizu.
Profesor Zijad Bećirović iz IFIMES-a ocijenio je da pakt Dodik–Čović nadilazi dogovor Tuđman–Milošević iz Karađorđeva, implicirajući da se radi o strateškom savezništvu koje može imati destabilizirajuće posljedice za BiH.
Što ovakvi susreti znače za budućnost BiH?
Susreti Dodika i Čovića, iako formalno predstavljeni kao dijalog lidera konstitutivnih naroda, sve više poprimaju karakter političkog savezništva koje zaobilazi institucije BiH i izaziva nepovjerenje među ostalim političkim akterima. Njihova relevantnost proizlazi iz činjenice da oba lidera kontroliraju značajne političke strukture u svojim entitetima, ali njihova snaga je ograničena međunarodnim okvirima i unutarnjim otporima.
Ovakvi susreti često služe kao platforma za testiranje političkih ideja koje se kasnije koriste u predizbornim kampanjama ili kao sredstvo pritiska u pregovorima o reformama. Međutim, bez šireg konsenzusa i podrške međunarodne zajednice, prijedlozi poput trećeg entiteta ostaju više simbolički nego operativni.
U konačnici, ovakvi susreti više govore o političkoj taktici nego o stvarnim reformskim kapacitetima. Oni mogu destabilizirati javni diskurs, ali teško da mogu promijeniti ustavni poredak bez šireg dogovora svih strana.
DOMOVINA
