Kako je malo potrebno da se izluđenom i zavedenom narodu pomuti i ono malo pameti što ga ima.
Kontinuirane prijetnje o disoluciji Bosne i Hercegovine od strane Milorada Dodika, kao i njegov najnoviji spin, koji samo djeluje kao da je Dodik uistinu krenuo tim putem, uskomešali su javnost i aktualizirali priču o podjeli države čiji se korijeni vuku još iz ratnih vremena.
Odmah se crtaju zemljovidi, a na društvenim mrežama razglaba kako će se BiH podijeliti, odnosno kako se neće podijeliti, jer ima i onih koji bi je branili i oružjem ako zatreba. Svaki zemljovid ima svoju publiku, a svatko vidi dobar miraz od Bosne i Hercegovine. Razlika je samo u tome koja je “udavača” u pitanju.
Kod svih je nacionalni ključ recept. Međutim, kada se svi ti recepti usporede, vidimo da se od njih mogu napraviti oprečno različite juhe.
Ne može se samo reći: “Eto, više nismo zajedno.”
Rješenja u kojima je jednim dobro, drugima ne može biti prihvatljivo ni pod razno, nisu rješenja. Ovo što imamo od Daytona ionako nije postavljeno na pravednim temeljima. A kad nije pravedno, onda onome tko profitira na toj nepravdi sve je prihvatljivo. I obrnuto, onome tko je zakinut, ne odgovara ništa.
Dodik se poziva na priznate granice po Daytonskom sporazumu. Naravno, računa i Distrikt Brčko, koji opet po istom tom Daytonskom sporazumu, u koji se Dodik kune, nije u sastavu Republike Srpske.
Najmanje vodi računa, a trebao bi, da je Republika Srpska skrojena mačem na štetu Bošnjaka i Hrvata te da Republika Srpska postoji samo zato što je u sastavu Bosne i Hercegovine. U suprotnom, granice Republike Srpske morat će se preispitati, bilo to milo ili nemilo Miloradu Dodiku ili bilo kome tko bi zastupao Srbe u procesu disolucije BiH.
Temeljem rečenog lako je zaključiti da nema nikakvog mirnog razlaza i da je podjela BiH mirnim putem nemoguća. Svaka podjela BiH rezultirala bi novim krvoprolićem, novim ratom, kojeg za sada, hvala Bogu, još nitko nije poželio.
Jedni zadovoljni, drugi prizivaju rat.
Po pitanju disolucije države, sasvim je jasno da je javnost u Bosni i Hercegovini duboko podijeljena.
Srbi, predvođeni Dodikom, likuju, jer smatraju da je došlo njihovih “pet minuta” da se konačno riješe “privremene” Bosne i Hercegovine.
Nisu organizirali sveopći narodni dernek, jer ne smiju grlom u jagode. Svjesni su da je Dodik uletio u avanturu u koju ni sami Srbi ne vjeruju. Oni koji su duboko involvirani u ove i mnoge druge prljave poslove i politike stoje uz svog vožda. No, čini se da obični ljudi iz Republike Srpske nikada nisu bili manje spremni da završe “započet posao”.
Nedvojbeno, u ovoj Dodikovoj avanturi ključnu ulogu igra Srbija i njezin lider Vučić. Bez njihove potpore, Dodik bi ostao sam na vjetrometini, a ovim činom, koji će se morati neslavno završiti, Dodikovo spinovanje predstavlja samo paravan kojim sebe želi učvrstiti na vlasti. Odnosno ovim igrokazom Dodik po svaku cijenu želi izbjeći uhićenje i služenje zatvorske kazne.
Vučićeva dvoličnost dok mora…
Vučić formalno podržava BiH, ali kadgod se ukaže prilika, populistički podržava Dodika i njegovu secesionističku politiku. Iz njegovih istupa, objavljenih u opskurnim i režimskim medijima, jasno je da Dodiku daje punu potporu. I to će tako trajati dok se ne dosegne crvena linija. A kad se dođe do crvene linije, Vučić će se morati distancirati od politike razbijanja Bosne i Hercegovine. Jer, ako se Republika Srpska odvoji od BiH, Vučić zna da je priča s Kosovom tada završena. Pritisak srpske javnosti daleko je veći po pitanju Kosova nego po pitanju Republike Srpske.
Teško će građani Srbije prihvatiti činjenicu secesije BiH, a da istovremeno gubitak Kosova ne dožive kao realnost.
Što Čović misli, a što govori
Dodikov „sunarodnjak“ i „vječiti Jugoslaven“, koji se trenutačno predstavlja kao hrvatski nacionalni prvak, Dragan Čović nema dvojbi oko izbora strane. Disolucijom BiH Hercegovci bi došli do onoga za što se bore više od 30 godina. Samo što Čović, kako to inače jest u hrvatskoj politici, puše na hladno. Priželjkuje samostalnost (zapadne) Hercegovine, ali se boji to javno reći, jer mu to ne bi bilo odveć mudro. Prati se svaki njegov korak, pa se Čović boji javno oglasiti i reći ono što doista misli. Prati ga odgovornost koju kao Europejac ima prema Međunarodnoj zajednici, a napose prema EU, od koje očekuje potporu za sebe. A kako će je dobiti ako provodi politiku koja nije u suglasju s politikom Europske unije?
Doduše, možda je preko noći shvatio ono što nije mogao shvatiti godinama. A shvatio je da je netko i nešto samo dok mu je Bosne i Hercegovine. Onog trenutka kada bi se Hercegovina pripojila Hrvatskoj, Čović će istog trena postao nitko i ništa. A možda i gore od toga, jer bi tada ušao pod okrilje pravnog poretka Republike Hrvatske, u kojem bi državni organi temeljitije pročešljali njegov dosje.
Svi Bošnjaci i Željko Komšić
Što se tiče bošnjačkog pogleda na priču o podjeli Bosne i Hercegovine, teško da postoji ijedan Bošnjak (+ Željko Komšić) koji se nije propeo na zadnje noge. S pravom, jer ono što se nudi Bošnjacima za njih je krajnje neprihvatljivo. Valjda iz tog razloga oni, koji se izdaju kao zaštitnici bošnjačkog naroda, rigaju vatru iz svih oružja i prijete krvavim ratom. Misle ga valjda voditi iz sefa (pojedinci i bojadžije), kao onaj protekli?! Bakir ide toliko daleko da prijeti proširenjem rata na Europu. Ne znam kako on to misli izvesti. Treba se moliti Alahu da tog rata ne dođe, jer ovaj put sebe i stečeni imetak neće moći strpati ni u jedan sef.
Zašto je nemoguća podjela BiH?
Svatko tko zastupa stav da je podjela BiH nemoguća, u pravu je. Nisam siguran ni da bi ratni sukob donio značajne promjene, osim u slučaju izrazite vojne nadmoći neke od zainteresiranih strana koja bi vojnom silom protivničku stranu ili strane dovela do totalnog poraza. Takav scenarij trenutno nije izgledan, a o njemu se može govoriti samo u slučaju nekog većeg globalnog sukoba, gdje bi se interesi velikih i moćnih sila poklopili s interesima nekog od naroda na ovim prostorima. Ni razvoj takvog scenarija nije pretjerano siguran, a uz to treba voditi računa da mač ima dvije oštrice. U konačnici, rat za BiH ili dijelove BiH mogao bi dovesti do pirove pobjede.
A zašto mirni razlaz nije moguć?
Jednostavno zato što tri subjekta, koja bi dijelila (ili očuvala) BiH, nisu u suglasju. Odnosno, ne postoje realni pogledi na to kako bi se BiH mogla podijeliti. A čim nema realnosti, nema ni pravde. A kad nema pravde, iluzorno je govoriti o postizanju suglasja i kompromisa među stranama u BiH.
Prije svega, treba uprijeti prstom u srpsku stranu. Srbi su, ne pitajući ni Hrvate ni Bošnjake, u ratnim godinama sebi “zakaparisali” pola Bosne i Hercegovine. I to na način da su iskoristili svoju dominantnu poziciju u Jugoslaviji, odnosno u JNA, te su vojnom snagom i potencijalom JNA od Hrvata i Bošnjaka preoteli dobar dio njihova nacionalnog prostora. Njihov problem je taj što posao nisu priveli kraju, čime su napravili veliku pogrešku. Ta pogreška koštat će ih vječnim ostankom Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, i to sve dok Republika Srpska ne iskopni. A takva sudbina je neizbježna, jer Republika Srpska nema gospodarski potencijal održivosti, a pogotovo demografski potencijal, te će se kao takva neupitno istopiti kao led s proljeća. Nije važno hoće li to biti za 10, 50, 100 ili 200 godina.
Isto tako, srpski zahtjev da neće živjeti u zajedničkoj državi treba uvažavati. No, takav zahtjev, da bi bio uvažen, mora biti koliko-toliko realan da bi se o njemu uopće moglo razgovarati. Ovo što imamo sada ne može biti predmet nikakvog razgovora, i Republika Srpska ostat će u okovima Bosne i Hercegovine, koliko god se to Srbima ne sviđalo.
Nešto se pita i drugih
A što ćemo na kraju dobiti, sada je teško znati. Može se špekulirati, ali svaka špekulacija je izlišna. Jedno je ipak sigurno: nijedan narod nije za rat i novo krvoproliće. Još su ratne rane svježe, i bez obzira na to što je rat završio nepravedno, interes za ispravljanjem krivih Drina u ovom trenutku ne postoji.
Ono što je učinjeno još će sigurno nekoliko godina ostati u statusu quo. Bilo koja strana da poželi više, na kraju će morati izvući deblji kraj. Jer neke stvari jednostavno ne idu kako bi netko želio. Pita se tu mnoge, i to još uvijek one koji su nam skrojili ove gaće.
PeD | DOMOVINA
