Današnji čovjek nije postao čovjekom kada se uspravio na dvije noge, kada je progovorio ili kada je počeo stvarati. Postao je čovjekom kad je počeo vjerovati, kad je pogledao u nebo i zapitao se tko ga je stvorio. Od tada, tisućljećima, čovjek je bio biće slobode, savjesti i odnosa s Bogom. Njegova ljudskost nije u tijelu, nego u duhu koji odlučuje, vjeruje i odbija biti kontroliran. No danas, pred digitalnim identitetom koji obećava sigurnost, čovjek riskira izdati ono što ga je činilo čovjekom — Božje djelo.
Jer digitalni identitet nije samo tehnička oznaka, već duhovna zamjena: Lažni bog koji ne traži vjeru, nego potpunu predaju. Kad čovjek prihvati da ga definira algoritam, a ne savjest, prestaje biti biće slobode i postaje biće dozvole. A dozvolu ne daje Bog, nego Antibog, sustav koji ne poznaje milost, nego kontrolu.
Što je digitalni identitet i što nam to dolazi
Digitalni identitet je sustav kojim građani EU (a postupno i svugdje u svijetu) mogu dokazivati tko su, online i offline, putem službene aplikacije tzv. digitalne lisnice. U toj lisnici bit će pohranjeni osobni podaci, dokumenti, kvalifikacije, bankovni podaci, zdravstveni status, vozačka dozvola i još mnogo toga. Uredba EU 2024/1183 i Provedbena uredba 2025/847 definiraju pravila za sigurnost, interoperabilnost i obveznu primjenu u državama članicama. Cilj je da se digitalni identitet koristi za sve, od prijave u javne sustave do privatnih transakcija, bez potrebe za fizičkim dokumentima.
Digitalni identitet je u simbiozi s digitalnim novcem. U Europi će to biti digitalni euro. Digitalni euro (CBDC) je elektronička verzija gotovine koju izdaje Europska središnja banka. Bit će dostupan svim građanima europodručja kao zakonsko sredstvo plaćanja, u najavi zajedno s papirnatim novcem. Ali papirnati novac će kad se stvore uvjeti jednim klikom biti ukinut. Agenda kaže kako je cilj uvođenja digitalnog eura smanjenje ovisnost o privatnim platnim sustavima (Visa, Mastercard, Apple Pay) čime će se omogućiti kontrola države nad digitalnim transakcijama.
Što digitalni identitet znači za ljude?
Povezanost identiteta i novca znači da će svaka transakcija biti vezana uz osobni profil , bez anonimnosti. Pristup uslugama može biti uvjetovan digitalnom dozvolom, tko ima identitet, ima pristup; tko ga nema, ostaje isključen. Potencijalna centralizacija kontrole otvara pitanja o slobodi, privatnosti i mogućnosti zlouporabe.
Najveći paradoks digitalnog identiteta nije u njegovoj tehničkoj moći, nego u tišini koja ga okružuje. O ovoj temi nema ni riječi u mainstream medijima. Nema rasprave, nema sumnje, nema otpora.
Većina ljudi ne primjećuje što se događa oko njih. Ne zato što ne žele, nego zato što su stalno zatrpani informacijama koje odvlače pažnju. Dok se raspravlja o ratovima, krizama i izbjeglicama, tehnologije koje mijenjaju način života ulaze tiho, bez najave.
Ne dolaze kao prijetnja, nego kao korisna rješenja. Zato je važno govoriti o ovome, jer dok se bavimo vanjskim problemima, iznutra polako gubimo slobodu koju uzimamo zdravo za gotovo.
Je li to put u društvo bez Boga?
Sustav digitalnog identiteta ne dolazi s prijetnjom, već s obećanjem: lakši život, brži pristup, sigurnost. Digitalni identitet ne traži tvoje tijelo, već traži tvoju suglasnost. Jedan klik, jedno „prihvaćam”, i čovjek više nije biće koje odlučuje, već profil koji se potvrđuje.
Kad sve postane povezano, novac, zdravlje, putovanja, obrazovanje, ništa više nije tvoje, nego pitanje dozvole koju ćeš dobiti ili nećeš. A dozvolu ne daje Bog, nego sustav. Sustav koji ne poznaje savjest, nego uvjet. Ne pita tko si, nego jesi li autoriziran. Ovaj sustav je suprotnost od božjeg bića kakvi su ljudi bili stoljećima. Ovaj sustav je Antibog. To nije digitalna reforma, to je duhovna kapitulacija.
Čovjek koji je stvoren da vjeruje, odlučuje i stvara, sada pristaje da bude nadziran, filtriran i doziran. Antibog ne dolazi sa silom, nego sa slatkorječivim povlasticama. Ne mora ti izravno oduzeti slobodu, dovoljno je da te uvjeri da ti više ne treba. I kad čovjek sam preda svoj identitet, ne gubi samo vlastito tijelo – gubi i dušu.
Digitalni identitet nije samo tehnička oznaka, već sustav koji prati, bilježi i kontrolira svaki aspekt ljudskog života. U ime sigurnosti, čovjek gubi pravo na anonimnost, spontanost i slobodu odlučivanja, jer svaki klik, pokret i misao postaje podatak.
Kad se osobnost svede na dozvolu koju izdaje algoritam, čovjek više nije biće koje odlučuje, nego objekt koji se nadzire. To nije napredak, to je tiha zamjena slobode za kontrolu i prijetnja koja dolazi pod krinkom zaštite.
Sve je ipak u našim rukama
Antibog ne može postojati bez našeg pristanka, on ne stvara, on se napaja našom sviješću. Svaki klik „prihvaćam” nije tehnička radnja, nego duhovni ustupak.
Antibog ne može opstati bez ljudske svijesti koja mu pristaje. Dakle, kad svijest odbije pristati, Antibog (sustav) gubi izvor svoje moći i počinje se urušavati. To znači da sustav ne može postojati bez našeg „da”, jer ne stvara sam, nego se hrani našim pristankom. Odbijanjem pristanka, čovjek ne gubi ništa, ali sustav gubi sve.
To je rat našeg vremena: ne vodi se oružjem, nego odlukom. Ne na bojištu, nego u ekranu. Ne protiv ljudi, nego protiv sustava koji želi zatvoriti ono što je Božje, slobodnu svijest.
Tvoj izbor
Ako prihvatiš digitalni ID, možda ćeš živjeti bez čekanja, bez papira, bez komplikacija. Sustav će ti širom otvoriti vrata, ali samo ona koja on kontrolira. Bit ćeš brz, učinkovit, povezan, ali ne više slobodan. Jer sloboda ne dolazi iz QR koda, nego iz savjesti. A kad pristaneš da te definira sustav, više ne odlučuješ, samo potvrđuješ. Postaješ biće dozvole, a ne biće savjesti, slobode i slobodne volje.
Ako ga odbiješ, možda ćeš izgubiti pristup novcu, putovanjima, poslu, zdravstvu. Možda ćeš biti isključen, označen, zaboravljen. Ali ostat ćeš čovjek: biće koje ne pristaje na kontrolu, koje vjeruje u Boga, a ne u njegovu suprotnost. Jer čovjek nije ono što mu sustav dozvoli, nego ono što mu Bog udahne. Čovjek je ljudsko biće samo onda ako živi na način kako je živio od svog postanka.
Prilika koju ćemo imati samo jednom
Digitalni identitet nije samo tehnološki alat. On je simbol prijelomne točke u povijesti čovjeka, trenutka kada se odlučuje hoće li svijest ostati slobodna ili će se predati sustavu koji ju želi posjedovati.
Ako prihvatimo digitalni ID, vremenom ćemo izgubiti sve: slobodu, prava, imovinu i na kraju, ono najvažnije — dušu.
To je istinski izbor našeg vremena: između sustava koji nudi sigurnost, ali traži dušu i puta koji donosi neizvjesnost, ali vraća dostojanstvo, snagu i istinu.
Ako svijet pristane na digitalni identitet, sustav Antiboga zavladat će Zemljom. Ako ga odbijemo, taj će se sustav urušiti sam od sebe, jer ovisi o našem pristanku.
I zato, dok još možemo reći „ne”, dok još možemo biti ljudi, moramo odlučiti: Hoćemo li kliknuti ili ostati slobodni? Popravnog ispita neće biti.
PeD | DOMOVINA
