Državni zavod za statistiku radi svoj posao kako radi. Odnosno, mi u Federaciji BiH imamo Federalni zavod za statistiku. Na njihovim službenim stranicama uglavnom se mogu naći stari podaci koji se sporo aktualiziraju, tromo, gotovo beživotno, kao da se radi o brojkama koje nikoga ne zanimaju. Upravo zato, kada želimo dobiti stvarnu i ažurnu sliku kretanja stanovništva, oslanjamo se na crkvenu statistiku koja se vodi redovito i precizno, jer ona najbolje odražava stvarno stanje na terenu.
Jedan takav primjer, koji jasno pokazuje kretanje broja stanovnika, dolazi iz posavske župe Tolisa. Već na Novu godinu na Facebook stranici Samostana Tolisa objavljena je statistika župe, rađena na temelju evidencije prilikom blagoslova kuća na kraju 2025. godine.
Toliška župa nije bilo koja župa. Ona je najveća katolička župa u regiji, reprezentativna hrvatska populacija u Posavini i u velikoj mjeri odražava stanje i u drugim župama. Statistika toliške župe je porazna, a u drugim župama ta statistika može biti samo još poraznija.
Za one koji ne znaju, župu Tolisa čine naselja Tolisa, Donja Mahala, Kostrč, Ugljara i Matići.
U ovih pet sela, koja danas ulaze u područje grada Orašja, evidentirano je 2.817 kuća u kojima živi 9.146 mahom katolika. Broj stanovnika druge vjeroispovijesti u ovim župama je na razini statističke pogreške. Uglavnom se radi o supružnicima druge vjere, a njih je uistinu zanemariv broj. Važno je reći da broj katolika održava i broj Hrvata, odnosno broj svih stanovnika ove župe. Jer svi katolici su Hrvati, a osim Hrvata u ovim naseljima gotovo da ne žive građani drugih nacionalnosti.
Po popisu iz 1991. godine u župi Tolisa živjelo je 12.430 Hrvata. Od toga u Tolisi 3.274, u Donjoj Mahali 4.207, u Kostrču 1.651, u Ugljari 1.288 i u Matićima 2.010 stanovnika.
Danas je broj katolika u ovim selima drastično manji.
Dakle, broj Hrvata katolika sa 12.430 koliko ih je u ovoj župi bilo 1991. godine pao je na 9.146 koliko ih je evidentirano 2025. godine. To je jedva 74% od predratnog broja katolika u toj posavskoj župi. Ili, ako se to preračuna drukčije, sadašnji broj stanovnika trebao bi se povećati za više od 35% da bi se poravnali s predratnim brojem. Kakogod računali, župa Tolisa je izgubila trećinu svojih građana, trećinu života, trećinu identiteta, trećinu budućnosti. To je brojka koja ozbiljno upozorava na depopulacijske procese koji razaraju ovu posavsku župu. A stanje u drugim župama, kako znamo, još je radikalno gore.
Na ovako crn podatak može se dodati još jedan, koji cijelu situaciju čini gotovo apokaliptičnom. Od tih 9.146 župljana koliko ih je popisano potkraj 2025. godine, njih čak 3.308 živi u inozemstvu. Što znači da na župi Tolisa stalno živi tek 5.838 župljana. Ili, pojednostavljeno rečeno u župi Tolisa danas živi manje od polovine predratnog stanovništva. Polovina! Čak i manje od polovine! To je nestajanje u realnom vremenu.
Od ostalih statističkih podataka možda je još zanimljivo istaći da je tijekom 2025. godine na župi preminula 121 osoba, dok je u istoj godini rođeno tek 76 djece. Broj vjenčanja stao je na 36, a samo godinu dana ranije bilo ih je 51. To su brojke koje ne ostavljaju prostor za nadu, natalitet je u slobodnom padu, mortalitet neumoljivo raste, a iseljavanje poprima razmjere egzodusa.
Iz priloženog nije teško zaključiti: katolici u Posavini nestaju. Broj Hrvata se naglo smanjuje. Što zbog izraženo niskog nataliteta kojeg mortalitet debelo nadvisuje, što zbog depopulacijskih trendova koji se ogledaju u masovnom iseljavanju stanovništva u zemlje Zapadne Europe.
I tu dolazimo do ključnog pitanja – tko je kriv? Jer netko mora biti.
Orašje je bilo na meti srpske vojske u ratu 1992.–1995. Tadašnje procjene srpskog rukovodstva bile su da se Orašje ne napada jer bi prouzročilo velike žrtve za srpsku vojsku, nego da se Orašje ostavi uz vjerovanje da će stanovništvo Orašja vremenom iskopniti i nestati. I kako stvari stoje, bili su u pravu. Samo, depopulacija stanovništva nije izravno uzrokovana srpskim težnjama i željama, nego ju treba promatrati u kontekstu svehrvatske politike u BiH i predaje Posavine Srbima.
Ta predaja se nastavlja kroz godine loše depopulacijske politike i čini se svjesnog činjena da se broj stanovnika u Županiji Posavskoj smanji.
I zato treba jasno reći: vlast u Županiji Posavskoj nema nikakvo opravdanje za ovako katastrofalne demografske rezultate. Njihova odgovornost je ogromna. Ova vlast ničim ne pokazuje da namjerava zaustaviti ovakve stravične procese. Kao da svjesno rade na depopulaciji stanovništva ili su toliko nesposobni i nedorasli zadaći koja ih čini odgovornom.
Ovo nije samo statistika. Ovo je optužnica. Optužnica protiv lokalnih vlasti u Orašju i Županiji Posavskoj. Dok brojke pokazuju nestajanje naroda, vlast šuti i bavi se trivijalnostima. Nisu nam krivi ni rat ni susjedi. Krivi su oni koji danas imaju moć, a nemaju volje. Krivi su oni koji su dopustili da Posavina umire tiho, bez plana, bez vizije, bez odgovornosti.
I neka se zna: odgovornost za ovaj demografski slom leži upravo na vlastima Orašja i Županije Posavske. Odgovornost leži i na onima koji kroz izborni sustav podržavaju ovakve politike. Jer narod koji iznova bira istu vlast, bez programa i bez vizije, zapravo sam sebi kopa rupu u koju će se zakopati. Vlast u Orašju i Županiji Posavskoj nema nikakav ozbiljan program za ublažavanje depopulacijskih procesa. Postoje tek mjere radi klišeja, koje u ovakvoj situaciji ne mogu donijeti nikakve rezultate. Trećina Posavine danas živi u inozemstvu, što je zastrašujuća brojka, ali ovdašnja vlast za njima ne mari. Nema kontakta s dijasporom, nema projekata povratka, nema ni pokušaja da se izgubljeni ljudi vrate. Umjesto da otklone uzroke odlaska, korupciju, nepotizam i stranački klijentelizam kontinuirano se guši svaka prilika za život. Oni nastavljaju politiku šutnje i pasivnosti. Njihovo neodgovorno i nesavjesno vođenje politike, bez ikakvog programa i vizije, vodi ka tome da će rezultat biti upravo nestanak Hrvata iz Posavine. Ako se ovakva pasivnost nastavi, Posavina neće nestati zato što je to nečiji cilj, nego zato što je posljedica dugogodišnje nebrige i potpunog odsustva odgovornosti.
PeD |DOMOVINA
