Dalibor Dado Milas, teolog, intelektualac i aktivista, javnosti između ostalog poznat po tomu što je napustio svećenički red, ali i Bosnu i Hercegovinu. Već neko vrijeme uređuje svoj blog i općenito je aktivan na društvenim mrežama. Tako je na svom Facebook profilu objavio tekst koji smo izdvojili za naš portal u kojem Milas kritizira stanje u Zapadnohercegovačkoj županiji, primarno zdravstveni sektor. Da je takvo stanje samo ZHŽ tekst bi prošao ispod radara. Međutim Milas je u par rečenica objektivno opisao stanje koje se preslikava praktično u svakoj županiji u FBiH. Situacija u Republici Srpskoj ako nije ista onda je još gora.
Milas je svoju Facebok objavu započeo usporedbom Zapadnohercegovačke županije s Potemkinovim selom. Izvana gladac, iznutra jadac…
„Već godinama se Županija Zapadnohercegovačka (ŽZH) prodaje kao “raj na zemlji”. U praksi je sve to samo domaća replika Potemkinova sela: fasada bliješti, a iznutra sustav puca“, u uvodnom dijelu je napisao Milas.
Pa je nastavio s kritikom državnih službenika kojima znanje nije jača strana: „U posljednjih nekoliko mjeseci sam silom (ne)prilika prisiljen suočavati se s pogubnim neradom i neznanjem državnih službenika o kojima nam nažalost može ovisiti život. Ovo više nije stvar dojma nego konkretnog iskustva pokušaja suradnje s njima. Na ključnim političkim funkcijama sjede apsolutno nekompetentni ljudi i uhljebi. Da nemaju “ispravnu” stranačku iskaznicu i da se po kampanjama nisu dokazali blaćenjem i napadima na sve koji drugačije misle, tih pozicija nikad ne bi vidjeli. Kada se god krene glasnije govoriti o tome, vraćaju se prokušanom i uspješnom receptu skretanja pozornosti na nešto drugo.“
„Car je odavno gol. Samo se mnogima tek sada otvaraju oči“, upozorio je Milas.
Nastavio je s kritikom prema zdravstvenom sustavu, a povod mu je bio otkaz polovine liječnika u toj hercegovačkoj županiji.
„U ŽZH je ozbiljna zdravstvena kriza koja bi neke mogla koštati života. Više od 50% liječnika dalo je otkaz, a politički partneri zajedno bacaju dimne bombe, recikliraju stare sukobe o “ugroženosti” i skreću pažnju s onog ključnog: godinama potplaćenog i obezvrijeđenog zdravstvenog osoblja”, napisao je u objavi bivši hercegovački fratar.
Sustav se branio kako nema novca i kako je kriza u zdravstvu opravdana time. No Milas uzroke besparice vidi u stranačkom prekobrojnom zapošljavanju podobnih pa tako kaže: „Dok Vlada ŽZH tvrdi da “nema novca” za liječnike, javnost istovremeno gleda kako se po ministarstvima gomilaju savjetnici i razne političke sinekure, često bolje plaćene od ljudi koji doslovno drže sustav na životu. Hercegovina.info je neki dan objavio detaljniji popis svih “savjetnika i savjetnica”. Slobodno provjerite i sami tko je sve savjetnik i kakva su im zaduženja.“
Milas vidi rješenje i u tome ako novca uistinu nedostaje, ali odmjereno podvlači kako je mantra o Bošnjacima kao uzroku svih problema neutemeljena pa piše: „Ako novca u ŽZH stvarno nema, logika je jednostavna: manje uhljebništva, više kompetencije. Postavite na ključne pozicije stručne ljude koji znaju što im je posao, a novac koji ide na “savjetovanja” (čitaj: uhljebljivanja) preusmjerite tamo gdje je prijeko potreban: u plaće i uvjete rada liječnika i medicinskog osoblja. Je li vam i tu smeta velikobošnjačka agenda?“
Svoj tekst Dalibor Dado Milas završio je kratkom ali poučnom porukom: „Ozbiljan sustav ne vodi se PR-om nego odgovornošću.“
Mi ćemo na kraju dodati kako Milasovu kritiku Zapadnohercegovačke županije ne treba promatrati izolirano. Ona je ogledalo šireg obrasca koji se ponavlja u gotovo svim županijama Federacije BiH, jednako ili slično. Zdravstveni sustav, političko uhljebništvo i nedostatak odgovornosti nisu lokalni problemi, nego sistemska bolest koja zahvaća cijelu zemlju. Upravo zato ovaj tekst nadilazi granice jedne županije i postaje univerzalna dijagnoza stanja u Bosni i Hercegovini.
Kada bi zdravstvo bilo izoliran slučaj još bi se moglo reći da je riječ o prolaznoj krizi jednog sektora. Ali nije. Isti obrasci neodgovornosti, stranačkog uhljebništva i potpunog ignoriranja javnog interesa prisutni su u obrazovanju, pravosuđu, kulturi, pa čak i u lokalnoj infrastrukturi. Sustav se raspada na svim razinama, dok političke elite uporno održavaju fasadu “normalnosti” i hrane javnost recikliranim pričama o nacionalnim ugroženostima. To više nije pitanje jedne županije, niti jednog sektora, to je pitanje opstanka društva koje se pretvara da je uređeno, a zapravo tone u vlastitu nemoć. Zato je Milas vrlo precizno upozorio da se sustav ne vodi se PR-om, nego da od političara očekuje odgovornost koju ne pokazuju, a koja najviše nedostaje.
PeD | DOMOVINA
