Dvadeset godina Dragan Čović kao politički imperativ nameće promjenu Izbornog zakona. Brojčano dominantniji Bošnjaci biraju i hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Nije uopće sporna ova nekorektnost političkog Sarajeva koja sustavno zadire u prava hrvatskog naroda kada je u pitanju pozicija člana Predsjedništva BiH.
Ali bi mogla biti sporna iskrena namjera Dragana Čovića da uistinu želi promijeniti mogućnost da Bošnjaci i Hrvatima biraju člana Predsjedništva. Jer na priči o nametanju Komšića Čović je debelo politički profitirao i nema nikakve sumnje da što su tlapnje i pritisci na Komšića veći to je pozicija Dragana Čovića čvršća.
Nedavna blokada Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, koju su izazvali zastupnici Čovićevog HDZ BiH na način da su srušili kvorum ne pojavivši se u parlamentu nakon stanke izravan su dokaz da Čović ne želi promijeniti Izborni zakon. Zastupnici HDZ BiH napustili su sjednicu parlamenta baš kada se trebalo raspravljati o Izbornom zakonu.
Podsjetimo, većina u Domu naroda je podržala prijedlog da se u hitnu proceduru uvrsti prijedlog izmjena Izbornog zakona koji je predložila Marina Pendeš, zastupnica HDZ BiH.
Bilo je za očekivati da bi ovim Čović i HDZ konačno došli na svoje, jer njihov prijedlog zakona konačno ide u proceduru. I umjesto da objeručke prihvate raspravu o Izbornom zakonu zastupnici HDZ-a podviše rep i nestadoše iz parlamenta bez traga.
Ovim činom Čović je pokazao da uopće nema interes promijeniti Izborni zakon, nego mu je priča o Izbornom zakonu i nametanju Komšića odličan paravan za spletkarenje i političko mešetarenje. Cijelo vrijeme „Komšićeve vladavine“ Čović se kao buni i jada kako Hrvatima Bošnjaci biraju predstavnika u Predsjedništvu BiH. Još k tomu ne zadržava se samo na članu Predsjedništva BiH nego lamentira i generalizira kako Hrvatima drugi biraju političke predstavnike, a u suštini riječ je samo o izboru člana Predsjedništva BiH. Postalo je više nego razvidno kako Čović jedino ima interes da ovaj cirkus s Komšićem što duže potraje.
Na istom tragu je i predsjednik HDZ 1990 Ilija Cvitanovića koji je kritizirao ovakvu politiku HDZ BiH rekavši: “Želim naglasiti da ozbiljno zamjeram i hrvatskoj politici, prvenstveno HDZ-u, koji 20 godina od kad se pojavio Komšić sjedi u svakoj vladi, a nisu riješili izborni zakon. Ne može ih neko prevariti pet puta, onda niste normalni.”
Sličnog je mišljenja i Pero Previšić, lider Nove čapljinske stranke koji kaže: “Jedan sam od rijetkih u BiH koji već godinama ističe da Draganu Čoviću nije u interesu riješiti gorući problem novog Izbornog zakona po kojemu bi hrvatski narod opet mogao birati svog predstavnika u Predsjedništvu BiH. To se sada vidjelo na zadnjoj sjednici Doma naroda kada je HDZ mislio da će dovesti pred zid ostale zastupnike, no većina u Domu naroda je, mogu slobodno reći, prešla Dragana Čovića, pa su HDZ-ovi zastupnici napravili blokadu, a inače govore da neće ništa blokirati na putu ka euroatlantskim integracijama. Tim činom su pokazali da Čoviću nije u interesu riješiti hrvatsko pitanje”. Previšić je još dodao: “Hrvatsko pitanje broj jedan nije Izborni zakon, iako je jako bitan, već ostanak i opstanak u BiH”.
Čović je lamentiranjem o Komšiću uspio homogenizirati hrvatski birački puk čime ga je vezao uz sebe na način da je stvorio psihozu ugroženosti što je rezultiralo praktično stvaranjem jednopartijskog sistema kod Hrvata. Čović je na znalački način eliminirao svaki pokušaj pluralističkog mišljenja kod Hrvata. Javno je eksponirao nepravdu koja dolazi od Komšića i bošnjačkog političkog establišmenta koji stoji iza izbora Komšića. To muje lako pošlo za rukom, jer je izbor Komšića providan i evidentno štetan za Hrvate. No, Čović se nikada nije istinski trudio eliminirati Komšića iz političkog narativa, jer mu je Komšić došao kao kec na desetku. Učinio ga je nacionalnim vođom i liderom u borbi za prava Hrvata. Čović je otišao toliko daleko da je praktično privatizirao sam HDZ BiH, a sve zahvaljujući priči o Komšiću.
Pozicija člana Predsjedništva ima samo simboličnu važnost. Ovlasti članova Predsjedništva su više protokolarne. Tamo gdje se Predsjedništvo BiH pika su vanjski poslovi i upravljanje obranom. Komšić kao nominalno hrvatski član Predsjedništva ima kvotu diplomata koje imenuje i to je praktično sve zbog čega je pozicija člana Predsjedništva važna. Čović to jako dobro zna. A zna da „kesa“ nije u Predsjedništvu i da on može imati jednako veliku političku moć ako i nije član Predsjedništva.
Zato mu je destruktivna politika prema Komšića donijela sve hrvatske glasove pa tako i pozicije u svim tijelima vlasti. Gdjegod ima novca tu je i HDZ s Čovićem.
Čoviću ovakva situacija savršeno odgovara. U ovakvoj konstelaciji Čović je prigrabio svu vlast u kantonima gdje su Hrvati većina. Participira u Federalnoj Vladi kao i u vlasti na razini države.
Novac koji je presudan nalazi se upravo u proračunima županija i entiteta gdje Čović stoji jako dobro. Od Predsjedništva BiH nema velikog haira.
Kako Čović ima veliku korist od Komšića tako i sam Komšić debelo profitira na ovoj Čovićevoj tobožnjoj brizi o uzurpaciji hrvatskih političkih pozicija. Komšićev DF kao i sam Komšić plivaju dok je Komšić „faktor“. Onog trena kada Komšić izgubi svoju poziciji za očekivati je da će on nestati s političke scene jednako kao i njegova Demokratska fronta.
Čovićevo blefiranje samo je uzaludno stvorilo 20 godina destruktivnog odnosa između Hrvata i Bošnjaka. Čović je tu imao interes, dakako. Ali Čovićev osobni interes nije interes naroda i njegovo „plašenje“ Komšićem i gluma bespomoćne žrtve kočnica su progresivnog razvoja cijele države što se samo odrazilo na opći standard koji se tiče svakog pojedinca u zemlji. Čoviću ništa ne nedostaje. Njegovim potrčkama također. Njima priča oko Komšića ide po onoj, što gore – to bolje. Sve što je situacija više zategnuta oni plivaju sve bolje. Drže se državnih jasala i jedu tortu kojoj je glavni sastojak Komšićeva uzurpacija hrvatske pozicije. Autokratska vladavina i bezobzirnost prema vlastitom narodu rezultirala je odlaskom na tisuće mladih iz zemlje. Dok se Čović „bori“ s Komšićem karavane prolaze.
Iako je neupitano da Hrvatima treba omogućiti izbor člana Predsjedništva BiH, bez obzira koliko ta pozicija bila važna ili ne, jer pravo Hrvata na izbor nije pitanje važnosti pozicije nego je pitanje ravnopravnosti naroda. Jednako tako važno je političare kao što su Komšić i Čović poslati u ropotarnicu političke povijesti, jer njih dvojica nikomu nisu donijeli ništa dobroga i veliki su kamenčić u cipeli naroda. Hoće li narod prepoznati ovu glumu i hoće li kazniti aktere ovog igrokaza moći će se vidjeti na prvim izborima koji dolaze.
Ili će biti po onoj da narod više nitko ništa ne pita. Čović je duboko zabio kandže u meso i neće popustiti, jer ga „žrtva“ Komšić hrani debelih 20 godina i hranit će ga po svoj prilici još dugo. Komšić će otići s političke scene, a Čović će već naći drugog Komšića, ako ga pak ne nađe njegov odlazak u političku mirovinu bit će zajamčen.
PeD | DOMOVINA
