U svojoj nedavnoj kolumni za crnogorski portal cdm.me Dragan Bursać oštro osuđuje ponašanje Milorada Dodika i šireg “srpskog sveta” prema Crnoj Gori, ističući kako se čak i u trenucima kada zemlja gori, spašavanje pretvara u predmet ucjene i poniženja. Ključni element manipulacije vidljiv je u izboru riječi: pomoć od Sarajeva naziva “helikopteri muslimana iz Sarajeva”, pa čak i kad stigne tek “200 litara vode”, autor podsjeća da se iza tog izraza krije svjesno nipodaštavanje ljudskih života i nacionalnog ponosa.
„Monstruozno. Nema blaže riječi. Kad Milorad Dodik, bivši predsjednik entiteta RS, danas samoproglašeni gubernator ruskog protektorata u srcu Balkana, izjavi da Crnoj Gori neće poslati helikoptere da gase požare zato što se to, pazite sad, mora koordinirati preko Ministarstva vanjskih poslova BiH – a potom s prezirom konstatuje da je Podgorica prihvatila pomoć iz Sarajeva „koju nose muslimani“ – onda znajte da to nije lapsus. To nije gaf. To je program, napisao je Bursać za portal CDM.me.
Dalje u kolumni Bursać upozorava da je odbijanje pomoći od strane Dodika koji “u Banjaluci prezrivo poručuje da vam neće poslati pomoć” daleko više od birokratske blokade: to je svjesna retorička i politička taktika koja Crnu Goru prikazuje kao satelit „srpskog sveta“, nesposoban za samostalno donošenje odluka.
Svoju poruku Crnogorcima Bursać definira neuvijeno i beskompromisno: „Nemojte se zavaravati, dragi građani Crne Gore: ovo vam ne govori samo Milorad Dodik. Ovo je matrica. Ovo je mišljenje cijelog srpskog sveta, od Beograda do Banjaluke, od Andrije Mandića preko srbijanske kvaziopozicije do Aleksandra Vučića.“
Temeljni argument kolumne nalazi se u kritici ideje “srpskog sveta” kao doktrine ucjene, kroz koju se svaki oblik solidarnosti pretvara u oružje. Kada Dodik konstatira da je današnja Crna Gora „dostignuće srpskog sveta“, on ne prosljeđuje pohvalu, već potvrđuje plan dugoročne degradacije njene nezavisnosti. O tome Bursać kaže: „Dodik je sam priznao ono što svi znamo: da je Crna Gora kakva je danas, Crna Gora u šupi (da ne kažem u nečem gorem), „dostignuće“ litijaško-četničke kontrarevolucije. On kaže da je ovo kakva je sad Crna Gora dostignuće i da je prije 2-3 godine ovo bilo nezamislivo.“
Kolumna dalje razlaže kako ova retorika ujedno otkriva širinu istog programa: od Beograda i Banjaluke, preko srbijanske “kvaziopozicije” do stubova vlasti unutar Republike Srpske, svi dijele ovu matricu političkog nasilja. Ne radi se o izoliranom ispadu, već o sustavnoj strategiji kojom se Crna Gora dovodi pred izbor – ili potpuno političko pokoravanje, ili trajno “poniženje i ucjena”.
„Pazite kako Dodik govori: „helikopteri muslimana iz Sarajeva“, „samo 200 litara vode“. I dok to izgovara, on se smije, on uživa, on slavi što gori šuma u Crnoj Gori jer mu je važnije poniženje Crne Gore nego ljudski život. A u isto vrijeme „naši“, kako kaže, helikopteri RS-a – stoje. Zašto? Jer se srpskom svetu mora poljubiti ruka.
Nipodaštavanje Crne Gore nije samo retorički balast. To je strategija. To je dokazivanje da Crna Gora može i mora biti satelit, da može i mora biti ismijana, ucijenjena i dovedena u situaciju da joj nekakav bizarni Dodik s televizora docira ko će joj donositi vodu. A kada helikopter iz Sarajeva spasi makar jedno selo – to je problem, jer ga „voze muslimani“. Napisao je Bursać u svojoj kolumni za crnogorski medij.
Autor zaključuje da se građani Crne Gore moraju jasno opredijeliti: hoće li ostati na putu prema punoj slobodi i eurointegracijama ili će dopustiti da im “spas” sa helikoptera Milorada Dodika postane jedino mjerilo međunarodne podrške i to samo po uvjetima koje on postavi.
Pa na kraju nedvosmisleno Bursać zaključuje: „I zato građani Crne Gore, zapamtite ovu sliku: dok gori vaša zemlja, dok vatra prijeti vašim kućama, dok tražite spas – Milorad Dodik sjedi tamo u nekakvoj Banjaluci i prezrivo govori da neće poslati pomoć jer se to mora potpisati u Sarajevu. A onda se, u istom dahu, hvali da je Crna Gora kakvu danas gledamo „dostignuće srpskog sveta“. To je prava slika odnosa srpskog sveta prema Crnoj Gori. To je prezir, poniženje i ucjena. I ne zaboravite: ono što vam Dodik govori danas, to vam cijeli srpski svet misli već godinama, da ne kažem decenijama i stoljeće cijelo.“
DOMOVINA
