Bosna – zemlja poštenih ljudina?
Ma što, pričaš mi o nekim tamo zapadnjacima? Ovdje trebaš doći i vidjeti što su prave ljudine, što je poštenje, dobrosusjedski odnosi, spremnost pomoći u svako doba – ma krvi dati ako treba. To ti je, jarane, Bosna naša ponosna, nema nas ovako dobrih ljudi na vascijelom dunjaluku… A onda otrežnjenje, nekima i mamurluk, nekima cvijeće, nekima neki loš miris. Kako je moj pokojni otac znao reći, e moj sine, piće je cviće, a mamurluk govno.
Ogledalo stvarnosti – razlika između slike i stvarnosti
Pa idemo se onda “otrijezniti”. U našem društvu su svima puna usta hvalisanja o nama i našim ljudima, o dobroti, poštenju i drugim tamo nekim vrlinama. Ako pitamo stranca, koji na nekoliko dana ili tjedana (možda je tjedana malo previše), ali recimo dana, zagazi na naše tlo i u naše društvo, čut ćemo vjerojatno riječi hvale o gostoprimstvu, ljubaznosti i tobože dobrim ljudima. Međutim, kako nam stranci kroz povijest nisu donosili baš neko dobro (osim što su nam izgradili tu i tamo koji grad da liči na civilizaciju i kanalizacije, naspram čaršija iz osmanlijskog vremena, iako i one imaju svoje čari), tako ni ova trenutačna zapažanja ne smijemo uzeti kao valjanu ocjenu našega društva i naše “dobrote”. Nemoguće je da smo tako dobri prema strancima, a svoga susjeda, prijatelja i brata omalovažavamo i ukopavamo – zapravo od brata stvaramo sebi neprijatelja. Ili?
Tko su zapravo “probosanci”?
Svi mi? E pa ja bih ovdje malo razdvojio, jer postoje oni u našem društvu, koji sebe nazivaju “probosanskim”, a druge valjda smatraju “nekim drugima – valjda antibosanskim”? Govorim ovdje upravo o tim vrlim “probosanskim” ljudima, skupinama i strankama. Te probosanske skupine a priori odbacuju sve druge kao antibosanske – tamo neke Antibosance. Ja moram priznati, kao Hrvat, još nisam susreo niti jednog Hrvata s područja BiH, a da osjeća, misli, piše, pjeva ili djeluje antibosanski. Možda postoje pojedinci, koji svoje viđenje BiH-društva nekad opisuju malo radikalnije različito od shvaćanja većine Bošnjaka i načina kako oni vide Bosnu, ali da netko relevantan (iliti neka stranka) aktivno radi i djeluje protiv Bosne i Hercegovine – to mi je nepoznato.
Znam također da su moji Hrvati bili odlučujući čimbenik na referendumu o samostalnosti BiH (to je bio onaj referendum kada se u potpunosti zanemarila volja srpskog naroda), znam da su Hrvati zaustavljali tenkove JNA, kada je pok. Alija Izetbegović govorio da to “nije njegov rat”. Poznat mi je i napor Hrvatske da se smjeste bošnjačke izbjeglice u Hrvatskoj, njih preko pola milijuna, poznato mi je i to da su Hrvati odustali od svoga, već stvorenog entiteta, zarad buduće jedinstvene BiH. Ima toga još dosta.
Dvostruki standardi “probosanskih” stranaka?
Ono što mi nikako nije jasno, po čemu je to djelovanje tzv. probosanskih stranaka dobro za Bosnu, a ono hrvatsko i srpsko u startu antibosansko?
Bošnjaci četiri puta zaredom biraju člana predsjedništva u ime Hrvata pa žive i spavaju mirno s tim (sjetimo se, kao poštenjačine bosanske, ljudine kojih nema nigdje takvih itd.), nadaju se uspješnoj državi, boljem sutra i sreći za sve. Ajd politika, ona je prostitutka i može joj sve stati u obraz, ali ljudi, pojedinci, koji za to daju glas, često naravno i po nagovoru, ali pojedinac odlučuje – je li to borba za bolju BiH i prije svega, sretniju BiH?
U domovinskom ratu je svatko gledao gdje ostaje, bio je to prljav rat, bilo je mudrih i manje mudrih odluka – bilo je vojnika heroja i zločinaca pojedinaca, zbog kojih se danas stidimo, no, je li “probosanski” način doista nazivati sve Hrvate (suvlasnike BiH) UZP-ovcima, a isto tako sve Srbe (suvlasnike BiH) genocidašima?
Ostavimo povijest tamo gdje pripada, govorimo o “probosanskom” djelovanju i strankama. Je li to doista probosanski, ili se tom politikom možda svjesno vodi u razaranje BiH?
Geopolitika i zajednički interesi
Cjelovita BiH je i Hrvatskoj i Srbiji u interesu, iz više razloga – imati vlastiti konstitutivni narod u susjednoj državi je gotovo veća geopolitička sigurnost od čak 20% (možda i više) izdvajanja BDP-a za obranu, a da ne govorimo o natalitetnoj strategiji i politici. Tko tu onda zapravo djeluje antibosanski? Je li to slika tog nadaleko razvikanog ljudstva i poštenja Bosne – divne i gizdave?
U BiH bi puno toga trebalo i moglo biti drukčije, pa i u onom “građanskom” smislu. Međutim, to “građansko” u BiH, ovdje i sada, pod ovim uvjetima, nije moguće. Imamo to što imamo i na temelju toga nam je razmišljati i iznalaziti rješenja – dakako – dogovorom.
Međutim, sve više se stvara dojam, kako upravo tim samoprozvanim “probosancima” i nije baš do Bosne i Hercegovine, a do čega im je, to će se tek vidjeti.
Ono što je sigurno – Hrvati u BiH vole i grle Bosnu kao svoju domovinu. A volimo li svoju Maticu Hrvatsku? “Jok eto, ti je voliš”, rekli bi ti isti. Vole li Srbi Bosnu i Hercegovinu? Naravno, vole je onako kako je vole – kao i svoju Maticu Srbiju – i to s punim pravom, jer je prirodno. A Bošnjak, voli li on svoju domovinu, uz to kao većinski narod? Naravno da je voli, živi za nju i ginuo je također za nju. Možda je voli na svoj način, ali je voli. Zapravo je vole sva tri konstitutivna naroda i svi ostali narodi u njoj.
U čemu je onda naš zajednički problem?
Možda u tome, što u našem društvu većinski narod ne shvaća odgovornost koju ima i ulogu, koja treba spajati ostale narode i vezati za suverenu i jedinstvenu BiH, s onime što je već u srcima i umovima ostalih konstitutivnih naroda, a ne namećući vlastite osjećaje i poglede drugima, ne shvaćajući, da je raznolikost u osjećajima, mislima – pa i pristupima domovini – jedno veliko bogatstvo, a nikako problem – osim, ukoliko i nije cilj jedinstvena BiH, samo se traži krivac za njeno skoro razbijanje.
Uskrsna nada za Bosnu i Hercegovinu
Idemo se nadati, idemo u ovo preduskrsno vrijeme, zajedno s našim Spasiteljem ponijeti taj križ našega društva i svih naših izazova i to strpljivo. Uz vjeru u nadu, razumijevanje i zajedništvo, možda uspijemo iznijeti taj križ do kraja – možda uspijemo oprostiti, poslušati jedne druge, zaviriti u srca i um jedni drugima i tako dogovorom stvarati temelje za uskrsnuće našega društva, naše zajedničke domovine, naše Bosne i Hercegovine.
Tada ni većinskom “probosanskom” narodu neće smetati tuđe majke i Matice, nego će mudro prihvatiti ono, što im je od Boga stavljeno na dlan – odane prijatelje i susjede, koji također žive za svoju Bosnu i Hercegovinu, na svoj način – ali za jednu jedinu.
Josip KRIŽIĆ
