Vučić se iz Moskve, preko medija kune u europski put Srbije, što je tipični njegov “ma tu sam zbog ovih mojih geaka, znate kakvi su”, istodobno je drugim licem okrenut Putinu sa stavom “došao sam Tebe cara da ispoštujem”. Pitanje je što s tim dobija, evo par riječi.
Prvo, treba znati da je njegovoj izbornoj bazi i njenoj slici svijeta ovo beskorisno dvojstvo sasvim blizu prave vrline, slagati, prevariti, odglumiti, to je u staroj nacionalnoj epici kojoj pripada onaj, limunovim pismom pisani dio teksta, ta epika kad govori o svom vjekovnom junaštvu zna da laže i blefira, to je junaštvo preživljavanja- gdje možeš zacrveni Drinu, iza toga odmah zakolji i jedno prase da dočeka SFOR, to je ideja vitalnosti malog naroda koji će prevariti velike da je i on veliki, a još će preprodavati naftu iz Đeletovcima običnim, malim Srbima za suho zlato.
Nebeskom narodu. I uvjerit će ih da je upravo njihov koji ih gazi njihov heroj, čak i onaj koji ubije premijera Srbije, tom svijetu je ubojica vlastitog premijera junak, kao i čituljaši, “vukovci” su pederi i teorijsku fiziku prošle godine nije u Begešu upisao nitko. Koliko je to duboko… može ovo biti dobar primjer, na jednoj FB stranici prikazan je kadar iz švedskog filma o požaru, piše majka Srpkinja na Kordunu, na zgarištu kuće u kojoj su joj spaljena djeca. Ja dam izvor originala i link, nitko i ne trepne, jer… pa što onda, snašao se brat Srbin, neka je iz švedskog filma i još bolje, vidiš da je mangup.
Ali tako, podgrijavajući da “nisi supa iz kesice”, upravo ostaješ supa iz kesice, uvijek ti je neki Picula ili Schmidt za vratom, ti gledaš kako da ga još jednom pređeš… i nikako ne prelaziš taj limes, ulizuješ se i potkradaš, vičeš pijan “ja ne dam na sebe”, ali zapravo ceh sveg tog osjećaja veličine za koji znaš da je lažan plaća tvoj narod. Koji uvjeravaš kako su Slovenci i Šveđani glupi jer skupljaju u parku pseći izmet kad se ćano usere i ne grade bar jednu etažu više nego za koju imaju dozvolu, ako uopće imaju, a i mi im jebemo žene jer žene vole takve kao bata Kure. Srbija je talac svog mita o Jazavcu pred sudom od kojeg nema ništa, NAIS je Rusima prodan upravo po cijeni supe iz kesice. Taj je mentalitet posljedica stoljeća turskog vremena i idealizacije zablude o snalažljivosti. Jer kad taj ratio želi uvrijediti Hrvate onda oni ne kažu ustaše, ustaše su optužba ali ne uvreda, uvreda su za njih bečki konjušari i briselske sluge…tom svijetu je domet za te krajeve Joca Amsterdam ili Ratko u zatvoru “jer je branio svoje” i pobio nenaouružane zarobljenike.
Ne može se reći kako nema ove logike svijeta i u BiH, iako svakako manje, u Hrvatskoj još manje (ali ima, ima i te kako), u Sloveniji još malo više manje a u tim zemljama gdje su nacionalni heroji velike Srbije “bili kraljevi Pariza” jer su ukrali neki zlatni lančić u zlatarni i ležali u buturi, tamo tog stava skoro da i nema.
I dok se toga antiherojskog a tobožherojskog aršina ne riješi… taj će svijet stalno ubijati svoje premijere kao nekad Obrenoviće, darovati ukrađene ikone, zlostavljati vlastite izbjeglice i slaviti svoje poraze. Kad jednom propusti ubiti nekog Đinđića, onda će neki Picula staviti kvačicu i proći će razred. Ali to je jako, jako daleko. Do tada… Ikarus Mercedesi, Trumpovo penkalo i “kad si upoznao Arkana”. I Dodikovo “Merhaba asker”.
Vanja ZLATOVIĆ | facebook/odjek-press
