Ne znam koliko je ljudi čulo za pojam „algoritamski kapitalizam“ i koliko je ovaj pojam uopće poznat javnosti. U tekstu koji slijedi nešto ćemo reći više o njemu, ne zato da bi razumjeli sam pojam nego da potaknemo čitatelje na jačanje svijesti o istom, jer on je toliko važan i odredit će našu budućnost više nego i jedna ideologije, više nego i jedan drugi sustav.
Pojam „kapitalizam“ odveć je poznat svima i on se definira kao društveno-ekonomski sustav koji se temelji na privatnom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju, slobodnom poduzetništvu i tržišnoj konkurenciji, gdje je glavni pokretač profita. Začetna faza kapitalizma poznata je i kao industrijski kapitalizam koji će postupno preći u monopolski kapitalizam (više oligopolski kapitalizam). Vremenom kapital izlazi izvan okvira obiteljskog upravljanja kapitalom pa će se razviti tzv. tehno-menadžerski kapitalizam koji je obilježio kraj 20 i početak 21. stoljeća.
Kapitalizam ima svoju podjelu u podvrstama pa se tako dijeli na financijski kapitalizam, državni kapitalizam, državni monopolistički kapitalizam, korporativni kapitalizam i dr.
Nije ovdje cilj educirati manje upućene o definiciji i pojmovima kapitalizma nego je svrha teksta reći da kapitalizma kakvog smo živjeli i kakvog smo poznavali praktično više nema ili će vrlo brzo nestati.
Danas raspravljamo o ratovima, inflaciji, izborima i svakodnevnim problemima i ne zapažamo da smo gotovo neprimjetno zakoračili u novu fazu kapitalizma. To je algoritamski kapitalizam, sustav u kojem algoritmi, a ne ljudi, odlučuju što ćemo čitati, gledati, kupovati i misliti.
Što je algoritamski kapitalizam?
Radi se o konceptu koji opisuje kako digitalne platforme poput Googlea, Facebooka, Amazona, TikToka i drugih koriste algoritme za upravljanje pažnjom, podacima i tržištem. Umjesto klasične proizvodnje materijalnih dobara, vrijednost se sve više stvara kroz obradu podataka i prediktivne modele. Algoritmi odlučuju što će korisnici vidjeti, kupiti ili konzumirati i time oblikuju društvene odnose. Neki autori govore o „digitalnom kapitalizmu“ ili „platformskom kapitalizmu“, dok za algoritamski kapitalizam kažu da je njegova radikalna faza, jer algoritmi nisu samo alat, nego struktura moći koja određuje tokove kapitala i kulture.
Nekada su kapitalom upravljali bankari i industrijalci, a danas to čine algoritmi. Oni filtriraju informacije, određuju cijene, plasiraju reklame i usmjeravaju našu pažnju. Svaka interakcija na internetu postaje resurs: podaci o našim navikama, željama i strahovima pretvaraju se u kapital kroz statističke obrasce predviđanja. Drugim riječima, vrijednost se više ne stvara u tvornicama, nego u „ekonomiji pažnje“. Algoritmi nas vode prema sadržaju koji najviše generira profit, a ne prema onome što je istinito ili društveno korisno.
Algoritmi imaju nevidljivu moć, postaju „nevidljiva ruka“ poput metaforičkog izraza liberalnog upravljanja tržištem koji je razvio Adam Smith još u 18. stoljeću. Danas su oni „nevidljivi menadžeri“ koji oblikuju ponašanje bez da korisnici uopće primijete da su pod kontrolom.
Važnost razumijevanja algoritamskog kapitalizma
Algoritamski kapitalizam ne utječe samo na tržište, nego i na javnu sferu. On oblikuje političke narative, društvene trendove i kulturne vrijednosti, često na način koji je nevidljiv korisnicima. Ovakav sustav može dovesti do manipulacije javnim mnijenjem, stvaranja „filter balona“ i produbljivanja društvenih nejednakosti, jer algoritmi nagrađuju sadržaje koji izazivaju emocije i polarizaciju, a ne one koji potiču dijalog i razumijevanje. Time se mijenja sama struktura javne rasprave: umjesto zajedničkog prostora, nastaju paralelne stvarnosti u kojima svatko vidi „svoju istinu“.
Razumijevanje algoritamskog kapitalizma stoga postaje ključno za očuvanje demokratskih procesa i društvene kohezije. Ako ne shvatimo da algoritmi nisu neutralni, nego dizajnirani da služe interesima kapitala, riskiramo da javni prostor postane poligon za manipulaciju, a građani pasivni potrošači informacija. Autori poput Shoshane Zuboff (Surveillance Capitalism) i Nick Srnicek (Platform Capitalism) upozoravaju da algoritmi nisu samo tehnički alati, već instrumenti moći koji oblikuju naše ponašanje i vrijednosti.
Razumjeti algoritamski kapitalizam znači shvatiti kako se moć seli iz vidljivih institucija u nevidljive digitalne sustave. Bez tog razumijevanja građani postaju pasivni objekti manipulacije, a demokratski procesi gube svoju transparentnost. Tek kada osvijestimo da algoritmi oblikuju naše odluke, odnose i vrijednosti, možemo tražiti mehanizme kontrole i zaštite javnog interesa. Drugim riječima, razumijevanje ovih procesa nije akademska vježba, nego pitanje očuvanja slobode i društvene odgovornosti.
Primjeri iz prakse
Radi lakšeg razumijevanja pojma možda je najbolje navesti nekoliko primjera iz prakse.
Algoritmi društvenih mreža već oblikuju političku raspravu. Kada se pojavi vijest o „ugroženosti naroda“ ili „zapaljenom automobilu“, algoritmi je multipliciraju, jer izaziva emocije i klikove. Tako se stvara privid krize i ugroženosti, iako realnost može biti sasvim drugačija. Građani u Mostaru ili Sarajevu često vide potpuno različite vijesti i interpretacije istog događaja, jer algoritmi prilagođavaju sadržaj njihovim prethodnim klikovima. To znači da se javnost fragmentira i da svatko živi u svom „informacijskom balonu“.
Netflix preporuke, TikTok trendovi ili Amazon oglasi nisu neutralni, oni oblikuju naše navike i ukuse. U političkom kontekstu, sjetimo se skandala Cambridge Analytice, gdje su algoritmi korišteni za manipulaciju izborima. Da podsjetimo, Cambridge Analytica je britanska konzultantska tvrtka za političko oglašavanje koja je prikupljala osobne podatke od 87 milijuna korisnika Facebooka u 2010-ima, bez znanja i pristanka korisnika.
Ili primjer Uber vozača ili dostavljači hrane koji rade prema algoritamskim uputama, aplikacija im određuje rute, cijene i dostupnost posla. Njihov „šef“ nije čovjek, nego kod.
Nevidljivo i opasno
Algoritamski kapitalizam je nova faza kapitalizma u kojoj algoritmi postaju glavni instrument akumulacije kapitala i društvene kontrole. On pokazuje kako se moć seli iz tvornica i banaka u digitalne platforme i podatkovne centre, gdje algoritmi odlučuju o našoj pažnji, radu i identitetu.
Većina ljudi još nije svjesna da živimo u algoritamskom kapitalizmu. Kada to postanu, moglo bi biti kasno, jer algoritmi već sada oblikuju naše odluke, odnose i identitete. Najopasnije je upravo to što se sve događa nevidljivo: bez javne rasprave, bez demokratske kontrole i bez mogućnosti da sami odlučujemo o vlastitoj pažnji.
U našem kontekstu, to znači da političari mogu koristiti algoritme da podgrijavaju tenzije i stvaraju privid ugroženosti, a da javnost toga nije ni svjesna. Ako ne počnemo kritički propitivati algoritme koji upravljaju našim životima, mogli bismo se jednog dana probuditi u svijetu u kojem je sloboda samo iluzija, a kapital ima novu, digitalnu ruku koja nas vodi.
Perica DUJMENOVIĆ
