„Dođe li Čović ili netko iz HDZ-a u Predsjedništvo, počinje rat u BiH.“ Ovo je komentar objavljen na portalu Depo.ba, ispod članka koji aktualizira izbor članova Predsjedništva BiH. Potpisan je pseudonimom, ali s obzirom na stav prema Čoviću i HDZ-u, kao i na bošnjačku publiku tog portala, razumno je pretpostaviti da dolazi od nekog Bošnjaka.
Na sreću, iz načina na koji je komentar napisan, jasno je da dolazi od polupismene osobe. U jednoj jedinoj rečenici, u originalnoj verziji, nalazi se sedam pravopisnih pogrešaka. Intelektualac ne može napraviti toliko grešaka u desetak riječi. Zaključak je jednostavan: mišljenje je nepismeno. A kako je nepismen jezično, tako je i politički. Uz to, zadojen je mržnjom i instruiran do te mjere da bi takav na jedan mig počeo činiti zvjerstva, bez obzira koliko mu politička uporišta bila klimava.
Da je ovakav komentar napisao intelektualac, svi bismo se morali duboko zamisliti. Ali nijedan pravi intelektualac to neće učiniti. Osim možda netko s diplomom, ali bez školskog druga, takvih „intelektualaca“ imamo na pretek. Upravo oni sjede na pozicijama moći i instruiraju blentavu sirotinju. Stvaraju im prijezir i mržnju prema drugom i drugačijem, od njih prave „zmajeve“ koji će za njihove interese učiniti i najrigidnija djela.
Da se razumijemo, ovakvih ima među svim narodima. Svaka strana „trenira“ svoje jastrebove za najniže političke ciljeve. Ti ciljevi ne donose dobro nikome.
Imam dojam da ovaj anonimni komentator misli ozbiljno. Ničim nije dao naslutiti da se šali, da ironizira ili da odašilje satiričnu poruku. On je zajapureni tetrijeb koji jedva čeka da pukne, pa da se ide razračunavati s drugim i drugačijim, onima koji nemaju pravo drukčije misliti.
Tko će doći u Predsjedništvo BiH u ime Hrvata, tog „zmajčeka“ ne bi trebalo zanimati. Može on navijati za ovoga ili onoga, može priželjkivati bilo koga i zazivati da ne dođe Čović ili netko iz HDZ-a, ali tko će u ime Hrvata ući u Predsjedništvo BiH odlučivat će, i moraju odlučivati, samo Hrvati.
Isto tako Hrvati bi trebali biti svjesni da Dragan Čović nije njihov prvi izbor. Razloga je mnogo, a najvažniji je taj da otkako je na čelu HDZ-a BiH, za Hrvate nije učinio ništa dobro, osim što ih je rastjerao po bijelom svijetu. No HDZ ima pravo kandidirati koga on želi. Po logici stvari, kao najjača hrvatska stranka, to pravo mu i pripada. Za očekivati je da će i druge stranke s hrvatskim predznakom kandidirati svoje ljude. Mogu se kandidirati i Hrvati koji ne dolaze iz nacionalnih stranaka, pa i neovisni kandidati. Potpuno legitimno. Svatko se može kandidirati. Ali član Predsjedništva će biti onaj koga Hrvati izaberu. Bio to netko iz HDZ-a BiH, pa i sam drug Čović, on će biti član Predsjedništva BiH.
Konačno je valjda svima jasno da se s pravima Hrvata po pitanju izbora člana Predsjedništva BiH više ne može igrati. Dosta je bilo i Komšića i Čovićeve kuknjave o tome kako Bošnjaci Hrvatima biraju predstavnike. Ako Čović taj problem nije u stanju riješiti, neka ode. Neka kaže da nije sposoban i neka se povuče, i on i njegov HDZ.
Ako je stav s početka teksta prijeteći, da će u BiH početi rat ako Hrvati izaberu nekoga iz HDZ-a, onda se može postaviti i kontra stav: da će rat početi ako Bošnjaci i ovaj put Hrvatima izaberu člana Predsjedništva. I što ćemo onda? Hoćemo li ratovati?
Ako se pita budale i kretene, vrlo izvjesno. Ali nadamo se da će se u ovoj državi pitati pametniji ljudi, i da će budale biti stavljene postrance.
U eter je plasirana informacija o novom prijedlogu koji podrazumijeva da se članovi Predsjedništva iz Federacije BiH biraju u Domu naroda Parlamenta FBiH. Time bi zastupnici izabrani od Hrvata birali svog predstavnika u Predsjedništvo BiH. Trakavica oko bošnjačkog preglasavanja bila bi trajno završena. Vjerojatno do nekog novog slučaja, ali barem bi ovaj bio zatvoren.
U tom slučaju „đetić“ s početka priče može pjevati borbene. Jer njega se neće pitati tko će biti izabran. I bilo koga da izaberu, bit će mu kolektivni član Predsjedništva kojeg će morati trpjeti. I to sve dok je Bosne i Hercegovine. Pa makar trajala vječno. A trajat će sve dok su u njoj Hrvati ravnopravno zastupljeni i poštovani kao konstitutivan narod koji ovu državu čine mogućom.
Ako je pak riječ o ratu, neka bude rat protiv nepismenosti, protiv političke manipulacije i protiv onih koji misle da se država gradi prijetnjama. Jer prava borba nije za poziciju u Predsjedništvu, nego za dostojanstvo svakog naroda i za razum koji zna da se mir ne čuva šutnjom, nego jasnim, hrabrim riječima.
PeD | DOMOVINA
