Godine 1932., Nikola Tesla je iznio stav koji je izazvao nemalo čuđenja u znanstvenim krugovima: odbio je prihvatiti Einsteinovu teoriju relativnosti. Njegove riječi bile su jasne i filozofski obojene:
“Smatram da prostor ne može biti zakrivljen, iz jednostavnog razloga što ne može imati svojstva. Moglo bi se reći da Bog ima svojstva. Prostor nema, već samo atribute, a oni su naše sopstvene tvorevine. O svojstvima možemo govoriti samo kada se bavimo materijom koja ispunjava prostor. Reći da u prisustvu velikih tela prostor postaje zakrivljen ekvivalentno je tvrdnji da nešto ne može delovati ni na šta. Ja, na primer, odbijam da se složim sa takvim stavom.”
Ova izjava nije izolirana. Tesla je i 1935. u intervjuu za New York Times izjavio da je teorija relativnosti “veličanstvena matematička odora koja zasljepljuje ljude i skriva temeljne pogreške”. Nazvao je njezine zagovornike “metafizičarima, a ne znanstvenicima”.
Sukob paradigmi: Eksperiment protiv teorije
Tesla je bio inženjer, eksperimentator, intuitivni konstruktor. Njegova znanost bila je opipljiva, mehanička, ukorijenjena u elektromagnetizmu i pretpostavci da je svemir ispunjen eterom, nevidljivim medijem kroz koji se šire valovi. Albert Einstein, s druge strane, bio je teoretičar. Njegova relativnost odbacila je eter i uvela radikalnu ideju: prostor i vrijeme nisu apsolutni, već se zakrivljuju pod utjecajem mase i energije.
Tesla je to smatrao filozofski neprihvatljivim. Za njega, prostor je pozornica, ne glumac. Ne može imati svojstva, jer nije entitet. Einstein je tvrdio suprotno: prostor-vrijeme je dinamičko polje koje reagira na prisutnost mase. Gravitacija nije sila u klasičnom smislu, već zakrivljenost tog polja.
Tko je bio u pravu?
Znanstveni konsenzus danas nedvosmisleno potvrđuje Einsteinovu teoriju. Zakrivljenost prostora-vremena eksperimentalno je potvrđena kroz brojne fenomene: precesiju Merkurove orbite, zakrivljenje svjetlosti oko Sunca, gravitacijske valove detektirane 2015. godine. GPS sustavi, koji svakodnevno koristimo, ne bi funkcionirali bez korekcija temeljenih na relativnosti.
Tesla, premda genijalan, nije bio fizičar u modernom smislu. Njegovo obrazovanje bilo je nepotpuno, a njegova intuicija, iako briljantna, nije bila u skladu s novim eksperimentalnim dokazima. Njegovo odbijanje relativnosti više govori o filozofskom otporu prema apstrakciji nego o znanstvenoj pogrešci Einsteina.
Filozofska pouka: Granice genija
Ova epizoda nije tek sukob dvaju velikana. Ona je podsjetnik da znanost nije samo stvar genijalnosti, nego i otvorenosti prema novim dokazima. Tesla je bio vizionar, ali i čovjek svog vremena. Einstein je otvorio vrata novoj fizici, ali i novoj filozofiji prostora i vremena.
U konačnici, znanost ne bira strane prema karizmi, nego prema eksperimentu. Tesla je ostavio neizbrisiv trag u tehnologiji. Einstein u razumijevanju svemira. Obojica su bili potrebni — ali u ovom slučaju, znanost je stala uz relativnost.
PeD | DOMOVINA
