Govor Donalda Trumpa pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih naroda izazvao je podijeljene reakcije, ne samo među diplomatima, već i među novinarima. Dok britanski BBC njegov nastup opisuje kao „najjasniji prikaz njegove ideologije u najsirovijem obliku”, europski mediji nisu bili ni približno tako suzdržani. U njihovim izvještajima dominiraju riječi poput „gaf”, „samohvala”, „kampanjski ton” i što je možda najzanimljivije — otvoreno ismijavanje.
Trump je govorio gotovo sat vremena, daleko premašivši predviđenih 15 minuta. Počeo je kod kuće, hvaleći sebe i Ameriku, tvrdeći da SAD žive u „zlatnom dobu” i da je osobno okončao sedam ratova. Tu je, kako kaže, zaslužio Nobelovu nagradu za mir. BBC tu tvrdnju prenosi bez komentara, dok TIME i Global News odmah nude faktografske analize koje dovode u pitanje trajnost i stvarnu dubinu tih „mirovnih sporazuma”.
No ono što je posebno zaintrigiralo europske komentatore jest Trumpova kritika domaćina. UN, rekao je, nije pomogao u uspostavljanju mira. Doveo je u pitanje samu svrhu organizacije, tvrdeći da se sve svodi na „prazne riječi” i „oštra pisma bez učinka”. Ove rečenice, koje BBC prenosi kao dio Trumpove retorike, europski mediji interpretiraju kao direktan napad na multilateralizam i to u trenutku kad se Europa pokušava konsolidirati oko zajedničkih vanjskopolitičkih ciljeva.
Posebno je odjeknula Trumpova poruka Europi: ako ne odustane od „dvoglave nemani” migracijske politike i zelene tranzicije, „bit će uništena”. Takva formulacija nije prošla nezapaženo. Dok američki mediji uglavnom prenose ton govora, europski komentatori ga seciraju i to bez rukavica. Njemački Der Spiegel piše o „retoričkom kaosu”, francuski Le Monde o „samopromociji bez sadržaja”, a austrijski Standard o „govoru koji više sliči mitingu nego diplomatskom obraćanju”.
Zanimljivo je da se publika ove godine nije smijala, kao 2019. kad je Trump iznio slične tvrdnje. Ove godine — tišina. Možda iz pristojnosti, možda iz nelagode. A možda zato što su svi znali da je pred njima predsjednik koji ne govori samo u svoje ime, već u ime Amerike koja se sve više zatvara u sebe.
U svakom slučaju, razlike u medijskom tonu između BBC-a i europskih izvora nisu samo stilske. One odražavaju duboke političke razlike u percepciji Trumpove vanjske politike. Dok britanski servis još uvijek pokušava zadržati neutralnost, europski mediji sve češće biraju otvoren komentar. I to je nova realnost, ne samo u diplomaciji, nego i u novinarstvu.
Medijska tišina i europski cinizam
Hrvatski televizijski kanali, koji uglavnom prenose sadržaj europskih medijskih kuća, Trumpov govor su dočekali s dozom ciničnog ismijavanja. Stil izvještavanja bio je više komentatorski nego informativan, s naglaskom na gafove, samohvalu i navodnu neozbiljnost američkog predsjednika.
Hrvatski medijski prostor teško da ima svoje ja, on se oslanja na ton koji diktira „Stara dama”, europski mainstream. A upravo taj ton, kad je najciničniji, često dolazi kao reakcija na ono što je izrečeno s previše istine.
Trump je, između ostalog, rekao:
„Ako se ne maknete od te zelene prijevare, vaša zemlja će propasti.”
Britanski dopisnik Sky Newsa, Mark Stone, opisao je govor kao „frontalni napad” na UN i Europu, dodajući da je Trump poručio:
„Vaše zemlje idu k vragu.”
Takve formulacije nisu samo provokacije, one su udar na temelje europske politike. I upravo zato se europski mediji, uključujući i domaće, trude da Trumpa predstave kao neozbiljnog, neupućenog i opasnog. Jer kad kritika pogodi u srž, najlakše je diskreditirati onoga tko je izgovara.
U tom svjetlu, reakcije europskih medija ne govore samo o Trumpu, one govore o Europi. O njezinoj potrebi da pred vlastitim građanima potvrdi ispravnost svojih odluka, čak i kad se suoči s neugodnim ogledalom. A Trump, sviđalo se to nekome ili ne, to ogledalo zna postaviti.
PeD | DOMOVINA
