Torinsko platno, jedna od najpoznatijih i najkontroverznijih relikvija kršćanstva, i dalje izaziva žustre rasprave diljem svijeta. Vjeruje se da je to platno u koje je bio umotan Isus Krist nakon raspeća, noseći čudesni otisak njegovog tijela. Pitanje njegove autentičnosti stoljećima zaokuplja vjernike, znanstvenike i povjesničare.
Porijeklo i burna povijest
Pouzdani povijesni zapisi prate platno od sredine 14. stoljeća, kada se pojavilo u posjedu obitelji Charny u Francuskoj. Njegovo ranije porijeklo obavijeno je velom tajne i predmet je mnogih teorija, od onih koje ga povezuju s ranim kršćanstvom i Bizantom do onih koje sugeriraju kasniju izradu. Godine 1578. preneseno je u Torino u Italiji, gdje se i danas čuva u katedrali sv. Ivana Krstitelja. Platno je preživjelo brojne nedaće, pa i požare. Očuvalo se do današnjih dana i još uvijek zadržava svoju mističnu privlačnost.
Znanstvena ispitivanja i kontroverze
Ključni trenutak u modernoj povijesti platna dogodio se 1988. godine. Tada je provedeno radiougljično datiranje (C-14) na uzorcima platna. Tri neovisna laboratorija došla su do sličnog zaključka: platno potječe iz razdoblja između 1260. i 1390. godine. Taj bi rezultat značio da je platno srednjovjekovni artefakt, a ne Isusov pogrebni pokrov.
Međutim, rezultati datiranja nisu okončali raspravu. Brojni znanstvenici i istraživači osporavaju te rezultate, navodeći moguće kontaminacije uzoraka, utjecaj požara koje je platno preživjelo ili specifičan proces nastanka slike koji bi mogao utjecati na C-14 analizu. Drugi argumenti zagovornika autentičnosti temelje se na proučavanju peludi pronađene na platnu (za koju tvrde da potječe s Bliskog istoka) te forenzičkim analizama krvnih mrlja (iako su i te analize predmet spora).
Novija istraživanja koja osporavaju rezultate analize ugljikom-14 iz 1988. godine objavljena su u časopisu Heritage. Korištena je metoda širokokutnog raspršenja rendgenskih zraka (WAXS) kako bi se analizirala strukturalna degradacija vlakana Torinskog platna. Rezultati su pokazali da je platno potpuno kompatibilno s uzorcima iz Masade u Izraelu, koji datiraju iz 1. stoljeća, prenosi HKM.
Također od novijih istraživanja je i ono od strane talijanski znanstvenici s Instituta za kristalografiju Nacionalnog istraživačkog savjeta koji tvrde da je analiza iz 1988. bila manjkava, jer uzorak možda nije bio pravilno očišćen prije testiranja. Rendgenska analiza sugerira da je platno starije od srednjovjekovnog perioda, što bi moglo značiti da potječe iz vremena Krista.
Stajalište Vatikana
Katolička crkva, a time i Vatikan, nikada Torinsko platno nije službeno proglasio autentičnim pogrebnim pokrovom Isusa Krista. Umjesto toga, Crkva platno tretira kao važnu ikonu i predmet pobožnosti. Papa Franjo ga je nazvao “ogledalom Evanđelja” i “ikonom ljubavi”. Crkva dopušta štovanje platna kao podsjetnika na Kristovu muku i zemaljski život, ostavljajući pitanje znanstvene autentičnosti otvorenom.
Vjerojatnost i različite perspektive
S čisto znanstvenog gledišta, radiougljično datiranje iz 1988. godine predstavlja snažan dokaz protiv autentičnosti platna iz 1. stoljeća. To čini znanstvenu vjerojatnost da je platno Isusov pokrov relativno niskom, na temelju trenutno najprihvaćenije znanstvene metode datiranja.
Ipak, za milijune vjernika diljem svijeta, platno ostaje autentično bez obzira na znanstvene testove. Njegova snažna slika raspetog čovjeka duboko odjekuje s kršćanskim vjerovanjima.
Kako ističe dr. Ivan Horvat, teolog s KBF-a, “Autentičnost za vjernika ne leži samo u znanstvenoj potvrdi starosti, već u sposobnosti platna da progovori o otajstvu Kristove patnje i uskrsnuća.” S druge strane, povjesničarka dr. Marija Novak napominje: “Povijest platna kao predmeta štovanja i debate je neosporna. Iako se znanost i vjera ovdje razilaze, kulturološki i religijski značaj platna je ogroman, neovisno o njegovom točnom porijeklu.”
Torinsko platno tako ostaje jedna od najvećih neriješenih zagonetki, spoj povijesti, znanosti i duboke religijske simbolike, koja nastavlja fascinirati i dijeliti mišljenja.
PeD | DOMOVINA
