Što je dijaspora i tko joj pripada?
Da bismo razumjeli tko može imati status dijaspore, prvo moramo definirati sam pojam. Prema Wikipediji na hrvatskom jeziku, riječ dijaspora (grčki διασπορά, rasipanje ili sijanje sjemena) označava osobe ili dio naroda koji je bio prisiljen napustiti svoju zemlju te se raspršio diljem svijeta.
Slično objašnjenje nalazi se na Wikipediji na bosanskom jeziku, dok srpska verzija Wikipedije dijasporu definira manje strogo, navodeći samo da se radi o dijelu naroda koji je odvojen od svoje matice.
Hrvatski leksikon dodatno objašnjava dijasporu kao raseljavanje pripadnika nekog naroda ili vjerske zajednice u krajeve izvan njihove postojbine, pri čemu oni zadržavaju svoju kulturu, vjeru, tradiciju i običaje. Primjerice, hrvatska dijaspora poznata je po tome što očuvanje jezika, kulture i identiteta čuva kroz razne kulturne i sportske manifestacije diljem svijeta.
Mr.sc.Dragan Hazler, predsjednik HAZUD-a u Baselu, pruža dublje tumačenje pojma dijaspora, naglašavajući važnost očuvanja kulturnog identiteta unutar iseljeničkih zajednica. On ističe da dijaspora nije samo fizičko odsustvo iz domovine, već i emocionalna i kulturna povezanost koja se očituje kroz generacije.
Prema Britanskom sociologu Robinu Cohenu, dijaspora može biti klasificirana u pet kategorija: žrtvoslovna, radna, trgovačka, imperijalna i kulturna dijaspora. Ova klasifikacija pomaže razumjeti različite dinamike i izazove s kojima se susreće dijaspora diljem svijeta.
Ova različita tumačenja mogu unijeti zbunjenost. Zato, možda možemo dijasporu definirati kao pripadnike naroda koji žive u drugim zemljama i tamo imaju stalno prebivalište, ali i dalje njeguju svoj jezik, kulturu, tradiciju i običaje, te se nisu dali asimilirati.
Prema ovom shvaćanju, oni koji privremeno rade u inozemstvu ne bi se trebali smatrati dijasporom. Prikladniji naziv za njih bi mogao biti “gastarbajteri”, što je termin koji se koristio prije nego što je riječ dijaspora postala popularna.
Međutim, ključno je definirati našu dijasporu koja se sama tako naziva i koja se osjeća kao neraskidivi dio matice. Posebice je ovo znakovito za bosanske Hrvate.
No, što s onima koji se ne osjećaju tako? Znamo da neki naši sunarodnjaci u inozemstvu izjavljuju da su Hrvati iz Hrvatske, možda zbog srama ili želje da budu prihvatljiviji u novoj sredini. Možda Nijemci ne znaju da Hrvati žive i u Bosni.
Bilo kako bilo, svatko se može osjećati i izjašnjavati kako hoće. Može se zvati dijasporom iako to suštinski nije. A može i negirati da je dijaspora iako formalno to jeste.
Naš portal ima obvezu napisati jedan ovakav tekst budući da smo u svoj koncept uvrstili dijasporu kao nezaobilaznu kategoriju. A kao i ne bi kada nam je pola stanovništva vani. Ponegdje čak i više od pola. To što mnogi od nas griješe u definiranju dijaspore možda nije toliko važno. Važno je da se mi u domovini i oni koji trenutno ne žive s nama razumijemo. Da shvatimo kako jedni druge trebamo i kako smo i dalje jedna neraskidiva cjelina.
Perica Dujmenović
